subota, 17. listopada 2015.

Low Carb, High Fat

Od samog početka pisanja ovog bloga tema ranoranilaštva usko se ispreplela s temom prehrane (pogledajte prve postove). Za rano ustajanje potrebno je biti čio, imati energije, dobro započeti dan i proživjeti ga produktivno. Jasno je da je prehrana tu nužan faktor.

Nakon mnogih eksperimentiranja, čitanja i slušanja nutricionističkih savjeta, konačno sam se odlučio da se ozbiljno posvetim LCHF (Low Carb, High Fat) dijeti. Znam da mnogima ovaj način prehrane djeluje heterodoksno, ali više je razloga zbog kojih sam došao do zaključka da je riječ o dobroj stvari.

Glavni razlog je pozitivan primjer iz moje blizine. Riječ je o mom tati. Prije nekih godinu dana otišao je na redovni sistematski pregled i rezultati su bili dosta loši. Na kardio-vježbama nije mogao zadovoljiti normu za svoje godine (60), imao je previše kilograma, osjećao je stalan umor, pospanost tokom dana, i općenito se osjećao tusto. Odlučio je da nešto mora poduzeti, malo surfao po internetu i konačno se odlučio isprobati LCHF dijetu, uz 25 minuta šetnje dnevno.

Nakon šest mjeseci ponovio je sistematski. Smršavio je više od 10 kg, povećao mišićnu masu, popravio krvnu sliku, a na kardio-testovima postigao je rezlultate 45-godišnjaka. I najvažnije, totalno se oslobodio osjećaja umora i tustosti. A da ni u jednom trenutku nije bio gladan. Pa se mislim, ako je uspjelo za njega, a dijelimo 50% gena, što ne bi i za mene?

Što je LCHF prehrana?

Kao što sam naziv kaže, ova prehrana temelji se na minimalnom unosu ugljikohidrata i povećanim unosom (dobrih) masti. Popis namirnica možete izguglati. Koliko sam shvatio, cijela poanta je da se tijelo nauči da kao izvor energije koristi masnoće, a ne ugljikohidrate. Jednom kada tijelo dobije taj signal, ubrzo počne izgarati i postojeće masne zalihe što rezultira mršavljenjem, a u kombinaciji s povećanim unosom proteina, povećanjem mišićne mase.



Onima koji od malena slušaju nutricionistički common wisdom ideja da je sasvim u redu za doručak pojesti pet prženih jaja na svinjskoj masti, uz prilog od slanine s kajmakom, može zvučati monstruozno. Ali čini se da stvar radi.

U cijeloj priči ključno je unos ugljikohidrata svesti na minimum, a šećer potpuno izbaciti. Ovolika količina masti u kombinaciji sa ugljikohidratima mogla bi biti kobna. Ali uzeta sama za sebe, izgleda da ne predstavlja nikakvu opasnost za organizam. Dapače.

Ljudi ponekad rade grešku pa misle da je poanta ove prehrane u proteinima. Uvjetovani nutricionističkim predrasudama izbjegavaju masti i jedu puno crvenog mesa i nemasnih sireva. To je potpuno pogrešno. U ovoj dijeti izvor energije su masnoće i one moraju biti radikalno zastupljene u svakom obroku. Jedino što treba izbjegavati su rafinirana ulja, dok namirnice poput svinjske masti, maslaca, majoneze, kajmaka, vrnja s velikim udjelom mliječne masti, maslinovog ili bučinog ulja treba konzumirati redovito i u velikim količinama.

Moje dosadašnje iskustvo

Iako LCHF režim primjenjujem tek nekoliko dana, opće iskustvo je vrlo pozitivno.

Prva 2-3 dana je bilo dosta čudno. Osjećao sam veliku glad za šećerima, neutaživu želju da popijem neki slatki sok. Prvu noć sanjao sam Krašove napolitanke. Vjerujem da se tako nekako osjećaju i pušači kada prestanu pušiti ili alkosi koji prestaju piti.

Nakon što sam se skupa s mojim organizmom pomirio s time da je unos šećera u tijelo prošlost, polako sam se počeo navikavati na osjećaj. Uskoro su se počele pokazivati i prednosti: dnevna pospanost gotovo je u potpunosti iščezla (čak i u ovim kišnim danima kada bih inače spavao za stolom), nema osjećaja težine i tustosti nakon obroka, i imam neki općeniti osjećaj lakoće koji mi je prije bio potpuno stran. Što je najzanimljivije, primjećujem da mi treba manje noćnog sna, i da se budim puno odmorniji i poletniji nego što je to bio slučaj ranije.

S negativne strane, tu je taj jedan neobični osjećaj suhoće u ustima popraćem neugodnim zadahom. Koliko shvaćam, to je normalna nuspojava u početku ovog režima, koja se kasnije povuče. Povezano je s pojavom koja je u biomedicini poznata kao ketoza, što je zapravo signal da je tijelo počelo izgarati masne zalihe i koristiti ih za energiju. Jednom kada se višak masnih zaliha potroši, ove nuspojave trebale bi nestati. Do tada treba piti puno vode, žvakati Orbit žvake i konzumirati mint bombone bez šećera.

Što jedem?

A evo i kako od prilike izgleda dnevni jelovnik.

Doručak. Kajgana od četiri jaja ispečena na svinjskoj masti s dodatkom maslaca. Za prilog punomasni svježi sir i svježe povrće, paprika ili paradajiz. Naravno, sve bez kruha.

Ručak. U principu komad mesa ispečenog na svinjskoj masti i povrće. Može i meso iz gulaša, pečenje ili iznutrice. Jedino je bitno da priprema ne uključuje dodatak namirnica koje sadrže ugljikohidrate. Za prilog mogu biti tikvice ili patliđani na grill tavi, ili neko lešo povrće (karfiol, brokula, blitva). Povrće u svakom slučaju utopim u maslinovom ulju.

Večera. Sir, sušeno meso (budžola, pršut, pečenica), vrhnje, jaja, komad mesa od ručka, grčki jogurt, salata od svježeg povrća.

Međuobrok. Međuobroci su važni, jer nikako nije preporučljivo pregladniti (inače razina šećera u krvi zna podivljati). Najbrži međuobrok su kuhana jaja. U ovoj prehrani nema ograničenja na to koliko jaja na dan možete pojesti, pa sam se organizirao tako da u frižideru uvijek imam nekoliko kuhanih jaja za brzi međuobrok. Razrežem jaje na pola, posolim ga, na svaku polovicu stavim po jednu žličicu majoneze i smažem ga. Osjećaj je izvrstan.

Mali gušti. Budući da ova prehrana zabranjuje unos bilo kakvih šećera, bilo kakvi slatkiši ne donose u obzir. Ali postoji alternativa. Kao prvo, kava je dozvoljena. Budući da nemasne stvari treba izbjegavati, ne preporuča se stavljanje mlijeka, ali je sasvim u redu ako umjesto mlijeka koristite vrhnje za šlag (33% m.m.). Iako sam navikao piti kavu sa šećerom, kava s vrhnjem za šlag je odlična supstitucija. Tu je i maslac od kikirikija koji sadrži oko 7% ugljikohidrata (taman na granici dozvoljene količine, pa ne treba pretjerivati). Kada se zaželim slatkog, uzmem jednu žlicu i uspješno se zavaram. Dozvoljene su i suncokretove sjemenke koje se mogu kupiti oljuštene u Lidl-u i grickati tokom dana.

Jedini izvor šećera koji sam zadržao je jabuka. Slatko voće općenito nije preporučljivo, pa ne treba pretjerivati. Jedna jabuka dnevno je granica, pa se nastojim toga držati. Obično je pojedem navečer, kao nagradu za uspješno odrađeni dan. Zanimljivo je da je došlo do toga da sam jabuku počeo doživljavati kao nešto ultraslatko - od kada sam prestao unositi šećere tokom dana ta večernja jabuka dođe mi kao baklava.

utorak, 28. travnja 2015.

Kada se ustati?

Samo par riječi danas.

Za razliku od prethodnog pokušaja, ovaj put sam se obvezao na rano ustajanje jedino radnim danom, dok ću vikendom zadržati slobodu da se naspavam ako budem osjećao potrebu. Ideja TMM programa je da čovjek iskreno zavoli jutro, te da se ustane ranije čak i onda kada se nije "obvezao".

Nadalje, ideja nije toliko da se ustajem u 5:00 am, koliko da se probudim dovoljno rano da imam sat vremena mira za razmatranje, čitanje, pisanje i tjelovježbu, i da ne osjećam pritisak da mi se negdje žuri. U mom slučaju to je radnim danom 5:00 am, ali teoretski bi moglo biti 6:00 ili čak 7:00. Nekim ljudima koji rano počinju s poslom možda će trebati ustati u 4:30 ili čak 4:00. Poanta je imati jutarnje vrijeme, posvetiti ga unutarnjem i osobnom rastu, dovesti se do toga da nam isto počne nedostajati onda kada ga propustimo.

Jučer mi je bio jako dug i naporan dan, zaspao sam prilično kasno (oko ponoć), spavao jako nemirno. Ali eto, opet sam se nekako ustao u 5:00 i nisam požalio. Malo sam umoran i pospan, ali ništa strašno. Valjda još uvijek traje uzbuđenje zbog novog početka pa me malo i adrenalin drži :)

ponedjeljak, 27. travnja 2015.

The Miracle Morning

Vrijeme je da krenem iz početka.

Kao što znate, prethodni pokušaj da se od noćne ptice pretvorim u ranoranioca nije baš bio uspješan. Jedno vrijeme sam se uspijevao dizati u 5:00 am, ali onda je s promjenom okolnosti došlo do promjena ritma i rutine, a promjenom ritma i rutine polako sam se vratio na stari režim u kojem idem spavati kasno, a ujutro spavam do zadnjeg trenutka koji mi dopuštaju obaveze, a nekad i više od toga.

Ipak, to iskustvo ostavilo je neki dojam na mene, počeo sam cijeniti jutra i čak se s nostalgijom prisjećati ranojutarnjih sati mira i tišine, i dobrog osjećaja kada pogledaš na sat, vidiš da je 9 sati, a toliko toga si već napravio. 

I onda se dogodilo da sam jedno jutro u autu slušao radio podcast Toma Woodsa (inače ga redovito slušam dok se vozim na posao), koji je u emisiji ugostio izvjesnog Hala Elroda, koji je govorio o svom bestselleru The Miracle Morning. Emisiju možete poslušati ovdje: The Miracle Morning: Will It Transform My Life?

To me sve skupa podsjetilo na neostvareni pokušaj ranoranilaštva, i stvar me prilično zainteresirala. Pa sam otišao na MiracleMorning.com, upisao e-mail, dobio dva besplatna poglavlja knjige i jednu audio prezentaciju. Pročitao, poslušao i odlučio dati mu šansu. Naručio sam Kindle izdanje knjige, pročitao knjigu, napravio bilješke i jutros krenuo. Iako sam zaspao oko ponoći, ustao sam se u 5:00 am, i počeo s programom.

Prerano je za preporučiti knjigu (tek mi je prvi dan, pa ne znam da li stvar stvarno funkcionira), ali svakako preporučam da poslušate emisiju koju sam linkao, i poslušate audio materijal kojeg ćete besplatno dobiti kada se registrirate na spomenutoj stranici. 

Ako ste alergični na američki self-help stil, onda vas odmah upozoravam da se na vrijeme cijepite. Meni je isto taj njihov način ponekad malo iritantan (ponavljanje nekoliko slogana, ogromni uvodi o tome kako možeš postići sve što želiš, akronimi za lakše pamćenje koraka...), ali to ne znači da se iza toga ne kriju korisne informacije. Na kraju krajeva, ljudi koji se time bave imaju puno teorijskog i praktičnog iskustva kojeg treba uvažiti. Nemojmo se zavaravati idejama da smo toliko posebni i drugačiji da trikovi i metode koje pale za većinu ljudi eto baš za nas neće. Naposlijetku, svi smo Adamova djeca.

Vjernim kršćanima moglo bi zasmetati referiranje na transcedentalnu meditaciju i yogu, što je nažalost u Americi postao mainstream. Međutim, ako "transcedentalna meditacija" zamijenite sa "razmatranje", a "yoga" sa "tjelovježba", savjeti su zapravo jako dobri. Ono što meni još više smeta u tim self-help priručnicima jest prodavanje spasenja bez Spasitelja: tipa ako napravite to-i-to postići ćete sve što želite u životu i ostvarit ćete uspjeh 10/10 u svim aspektima života. Pelagijanizam, anyone? Zato i tu treba uključiti filter i imati na umu da su ovi savjeti upravljeni isključivo na postizanje uspjeha u naravnom redu te ih kao takve i implementirati.

O tome što je točno Miracle Morning i kako to izgleda na mom konkretnom slučaju, čitajte u nekom od narednih postova. 

četvrtak, 30. listopada 2014.

Dan 75/90 - misao dana

Da je ranoranilac biti lako, rano bi se ustajao sva'ko.

Danas: 6:00 am
Jučer: 4:00 am
--------------------
Prosjek zadnja dva dana: 5:00 am :)

ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Dan 72/90 - problemi s ranim ustajanjem

Moram priznati da eksperiment baš ne ide dobro u zadnje vrijeme. Tu i tamo se ustanem u 5, ali sve rijeđe. Prosjek ustajanja mi je oko 7, 7:30. Što je odlično s obzirom da sam se prije ustajao kasnije, ali opet je daleko od početne ambicije.

Koji je razlog tome?

Ukratko, nedostatak rutine kao posljedica činjenice da imam obitelj. Za ustajati se oran u 5:00, nužno je imati rutinu. Treba odlaziti na spavanje u isto vrijeme, imati rutinu (naviku) prije spavanja i nakon ustajanja. Recimo ne koristiti elektronske uređaje nakon 20 h, smanjiti večernje aktivnosti na minimum, ne jesti poslije 18 h, oko 21 h odlazak u krevet, čitanje knjige (papirnate!) i spavanje do 22 h. Tako se postiže kvaliteta sna i čovjek se stvarno može ustati u 5:00 odmoran i naspavan. Znam jer sam probao :)

Problemi nastaju kada se rutina poremeti ili, kako je u mom slučaju, sasvim izgubi. Djeca nekada naprosto kasnije zaspu. Posao i obveze su takve da je teško prestati s aktivnostima u 20 h i ne koristiti elektronske uređaje. Osim toga, tu je i razlika u ritmu između supružnika koja na kraju rezultira time da nemamo vrijeme za sebe. Recimo za pogledati neku seriju ili film kad djeca zaspu. U režimu ranog ustajanja toga nema, ili eventualno ima jednom tjedno.

I što sad? Jesam li odustao? Pa u principu nisam, još uvijek težim tome da večernje aktivnosti zamijenim jutarnjima i da se, kada je potrebno, ustanem jako rano. Plan svakodnevnog ustajanja u 5:00 mi je ipak prilično neostvariv u ovim okolnostima - dok se iste ne promijene.

U svakom slučaju, moja preporuka je da pokušate. Možda vam okolnosti u kojima se nalazite dopuštaju da imate rutinu - u tom slučaju šteta bi bilo to propustiti. Čovjek se iznenadi koliko toga stigne napraviti i koliko ima kvalitetnije vrijeme kada se počne ustajati jako rano.

subota, 18. listopada 2014.

Dan 63/90 - jedan zanimljiv tekst

Jučer sam bio dugo budan, ovaj put zbog nekih zdravstvenih problema. Pa sam malo čitao LewRockwell.com. Inače volim čitati tu stranicu, ali nekako rijetko to činim, imam problema s držanjem koncentracije prilikom čitanja engleskog teksta na kompjuterskom ekranu. Na mobitelu mi je malo lakše, a na tablet još nisam probao. Možda bih trebao.

izvor: artofmanliness.com

Uglavnom, naišao sam tamo na jedan članak o snu. Govori o tome zašto spavamo, kako spavamo, kako izgledaju faze sna, i sve ostalo. Kao i svaki članak na spomenutoj stranici, i ovaj je na zavidnoj razini kvalitete. Inače je riječ o jednom od niza članaka na tu temu, pa koga zanima lako može klikati i pročitati prethodan članak i pridružiti mi se u iščekivanju sljedećeg. Evo linka na tekst:

http://www.lewrockwell.com/2014/10/brett-and-kate-mckay/what-every-man-should-know-about-sleep/

Ako će vas članak dovoljno zaintersirati, doći ćete na stranicu zanimljivog naziva "The art od manliness", što bi u prijevodu značilo "Umjetnost muževnosti". Stranica je pravo osvježenje.

P. S. Jeste li znali da je po broju posjećenosti stranice LewRockwell.com Hrvatska na 6. mjestu? Ako niste, sad znate :)

srijeda, 15. listopada 2014.

Dan 60/90 - što se promijenilo

Gledam sad malo unatrag pa čitam prve postove i mislim se kako je to sve bilo super. Rutina, odlazak na spavanje na vrijeme, knjiga u krevetu prije spavanja, jutarnja gimnastika, sv. misa, prestanak aktivnosti poslije 20 h, pazim na prehranu.

Moram priznati da ništa od toga nije više isto. Ali ne (samo) mojom krivnjom, već je naprosto život takav da se okolnosti stalno mijenjaju. Evo recimo što se sve meni promijenilo u odnosu na prvi tjedan od kad pišem ovaj blog:

- radio sam od doma (nisam morao putovati na posao)
- supruga mi još nije bila počela raditi
- misa je bila ujutro (u listopadu je samo navečer, radi krunice)
- nije postojala realna potreba večernjeg rada

I sad usporedite taj tjedan s ovim što imam sada. U ovim okolnostima neka ustaljena rutina mi je naprosto nezamisliva i neizvediva. Ipak se i dalje većinom budim u 5:00, između ostalog i zato jer imam realnog posla kojeg bih teško mogao obavljati u drugo vrijeme.

Ne mislim da je nemoguće biti ranoranilac u uvjetima bez rutine, ali je u svakom slučaju puno teže.