Zašto ovaj blog?

Oduvijek sam zavidio ranoraniocima. Znate, to su oni čudni frikovi koji se ustaju u cik zore, i puni su priča o ljepoti jutra i o tome kako bi bila ogromna šteta propustiti prve jutarnje sate. Svježi zrak i te fore. Priznajem, nikada nisam s takvima bio na istoj valnoj duljini. Kakvo vražje jutro?! S jedne strane topao krevet i milina sna, a s druge strane mrzlo jutro i vreva dana koji započinje. Uvijek bih radije ostajao u krevetu nego izlazio iz njega.

S druge strane, tu je milina noći. Tišina, mir, spokoj. Nema prometa, nema glasova. Savršeno vrijeme za skoncentrirati se i raditi što god nas veseli. Mene je najviše veselilo čitati knjige ili učiti o onome što me u tom trenu zanimalo. Kao student za vrijeme ispitnih rokova imao sam tempo učenja od 22:00 do 6:00. Nikada nisam shvaćao one koji su navijali sat rano ujutro radi učenja. Što će vam jutro kad imate noć?

OK, shvatili ste. Nisam jutarnji tip. Ono sam što bi se moglo nazvati "noćna ptica".

Međutim, ja više nisam student. Zaposlen sam čovjek. Obitelj, žena, djeca. Molitva. Posao. Društveni angažman. Hobiji. Dodatni posao. Ništa od toga do prije nekoliko godina nije postojalo u mom životu. I moram priznati da mi se kao noćnoj ptici teško nositi sa svime. Noćni sati počeli su me preskupo koštati: ili totalno neproduktivnog stanja umora tokom dana ili kasnijim ustajanjem koje bi rezultiralo s time da ništa ne stignem napraviti.

I tako sam donio odluku. Postati jutarnji tip. Pokušati zavoljeti ta mrska jutra, pokušati prepoznati i živjeti prednosti ranog ustajanja. Da li se jutarnji tipovi rađaju, ili se jutarnjim tipom postaje? Doznat ćemo.

Dugo sam skupljao hrabrosti za ovaj pokušaj. Surfao internetom, čitao blogove slične ovima (uglavnom američke), skupljao savjete, razrađivao strategije. I tako je došao i ovaj dan, dan odluke. Od sutra navijam sat u 5:00 i ustajem se. Cilj je ustrajati minimalno tri mjeseca. Radnim danom u 5:00, subotom i nedjeljom u 6:00. Neću sada obrazlagati zašto sam baš tako odlučio, recimo da je to sukus svih savjeta koje sam pokupio na internetu.

Na ovom blogu planiram voditi dnevnik projekta "Ranoranilac". Nastojat ću pisati svaki dan, možda i više puta na dan. Da se održim budnim, da se izjadam, da pokupim dozu motivacije. Bilježit ću uspjehe i padove. Nadam se da će zapisi koji uslijede nekome u budućnosti biti od pomoći kao što su meni bili od pomoći blogovi koje sam čitao. A sigurno će mi i blog biti veća motivacija da se ustanem. Nije svejedno osramotiti se i priznati poraz. pred tolikim svijetom.

Čitamo se sutra. U ranim jutarnjim satima.