I dalje sam na putu, danas kao i jučer. Liježem oko 20:30 h, dižem se oko 6:00 h. Svaki dan vozim četiri sata na autoputu, s time da sam svako jutro na konferenciji gdje pažljivo slušam predavače i pišem bilješke. Sve u svemu, popriličan napor pa zato i više sna.
Što se tiče prehrane, držim se shake doručka (mlijeko, banane, zobene pahuljice) i čini se da mi to prilično odgovara. Imam energije, nisam gladan i ne spava mi se. Međutim, to je očito premalo za izdržati do ručka, pa mi je potreban neki međuobrok. I tu sam otkrio jednu super namirnicu kojoj do sada nisam obraćao pažnju - kikiriki. Uzmem onaj suho-prženi, uopće nije masan i ne pada mi teško (prženi na ulju su mi znali uzrokovati žgaravicu). Inače je riječ o namirnici izrazito bogatoj proteinima i - što je meni koji želim postati ranoranioc najvažnije - s jako niskim glikemijskim indeksom. Zasiti, a ne uspava. Gdje ćeš bolje.
Nema komentara:
Objavi komentar