Štono bi se reklo, "prvo pa muško".
Izgleda da sam pokupio neku želučanu virozu ili s nečim pokvario stomak, pa sam doslovno više od pola noći proveo na mjestu na koje i carevi idu pješke. Prvi put zaspao tek oko 2 ujutro. Ustao u 8:30.
Ništa za to, viša sila je viša sila. Sutra krećem iz početka. 5 a.m.
A bi li podijelio s nama neke od tih (korisnijih) blogova/postova koje si citao?
OdgovoriIzbrišiU koliko sati se treba ici spavati za ustajanje u 5?
Sto brzi oporavak i upornost ti zelim.
Hvala!
OdgovoriIzbrišiJedan od prvih je ovaj iz 2005. On iznosi teoriju da se treba uvijek dizati u isto vrijeme i leći onda kada ti se prispava (ne odgađati). Tako će se tijelo naučiti da se uvijek budi recimo u 5 am, i slati signale pospanosti u pravo vrijeme. Nekad će to biti u 21 h, nekad u ponoć. Čovjek je to zaista testirao i uspio je. Inače na istom blogu postoji i njegov dnevnik polifaznog spavanja (spavanja u intervalima od 20 min tokom dana, tako da ukupno spavaš oko 4 sata). Čovjek je uspio u tom tempu 6 mjeseci, i odustao samo zato jer mu je bilo nezgodno organizirati društveni život. Ne vidim nikakvog smisla u tome, ali je zanimljivo pročitati.
Od ostalih mogu izdvojiti zenhabits, a nije loš ni ovaj članak u Forbesu.
Inače sam kucao u Google "how to become early riser", "tips for getting up early", "become morning person", "morning person born or made", itd. Nisam pamtio linkove i nazive blogova, nastojao sam pročitati što više toga i onda vidjeti što bi bilo najbolje za mene.
Inače planiram imati 7-8 sati sna u prosjeku. Prestati s aktivnostima oko 20 h, spremiti djecu za krevet i uspavati ih do 21 h, i onda spremiti sebe, u krevetu malo čitati ili imati vrijeme za suprugu. Eventualni manjak sna mogu nadoknaditi vikendom sat dulje ujutro ili malo popodne (ali ne više od 30 min, jer ode ritam).