Dan 4/90 (malo o prehrani)

Jedan od mudrijih savjeta koje sam dobio u životu kaže da se nikada ne treba zanositi s velikim brojem odluka za poboljšanje, jer je vrlo vjerojatno da ćemo doživjeti poraz, obeshrabriti se i na kraju ne postići ništa. Razboritije je donositi jednu po jednu odluku i ostvarivati polagan ali siguran napredak.

Jučer sam zaspao oko 00:30, probudio se u 5:00. Nije bilo lako, ali ništa teže nego ostalim danima. Možda sam malkice pospaniji danas nego npr. jučer, ali to je za očekivati.

A zašto sam zaspao tako kasno? Dogodilo se da su nam u posjet došli dragi gosti iz inozemstva, na jednu noć. Stigli su negdje oko 21:00 h, pa dok smo se pozdravili, sjedosmo na večeru. Ljudi dolaze s puta i nismo ih vidili sto godina, ne možeš im sad za večeru dati kruh i maslac. Pa je tako žena ispekla nekakvu pitu od sira, narezali malo narezaka, čaša crnog vina... i tako je završilo na tome da sam pojeo iznimno jak obrok oko 22:00 h. Kako je ovaj blog već postao planetarno poznat, tako su i naši gosti znali za moj program, pa su me praktički potjerali u krevet oko 22:30.

Međutim, san nikako na oči. Gotovo puna dva sata sam ležao i buljio u strop dok nisam zaspao. Knjigu nisam čitao, jer sam mislio da je ionako kasno, pa bolje da što prije zaspim. Očito sam pogriješio.

Dakle, savjet ne jesti prekasno je definitivno vrijedno poslušati. Koliko god sam zadnjih par dana neispavan, naprosto nisam mogao zaspati nakon tako jakog obroka. Do sada nisam primjećivao tu korelaciju, jer mi je prosječno vrijeme odlaska na spavanje bilo poslije ponoći, pa bi ionako proteklo 3-4 sata od zadnjeg jela.

A evo i koje još savjete o prehrani namjeravam poslušati. Klasične nutricionističke savjete o piramidi prehrane, izbacivanju masnoća i slatkog, itd. sasvim sigurno ne. Možda jednog dana, ali istovremeno s ranoranilaštvom nikako. Umjesto toga, zadovoljit ću se s time da pojedem jak doručak, ručak nešto slabiji nego što sam uobičavao, i laganu večeru i to tako da prođe barem 3-4 sata od večere do odlaska u krevet. (Riječi "slabiji" i "laganu" treba shvatiti relativno u odnosu na činjenicu da je riječ o muškarcu od 30+ godina, visokom 190+ cm i teškom 100+ kg. Na savjete tipa "večeraj jogurt" mogu se samo slatko nasmijati.)

Neki kažu da bi doručak trebao biti najjači obrok u danu, i da bismo ujutro trebali jesti ono što se ovdje inače jede za ručak. Tu postoji kulturološki i praktički problem, pa ne mislim baš tako radikalno. Ali recimo da ću umjesto dosadašnjeg doručka (koji bi često znao i izostati) tipa kruh-i-pekmez preferirati doručak koji je bogatiji mastima i proteinima (maslac, jaja, sušeno meso, kobasice). Znam, nutrio-freakovi će sada pasti u nesvijest. Njihov problem :)

Engleski doručak (Full English Breakfast) - mljac!

Lagani ručak ima dvojaku svrhu. Osim što pomaže u izbjegavanju suvišnih kilograma, time se izbjegava i opasnost pretjerane pospanosti. A nema veće pospanosti nego poslije dobrog ručka. (Također je istina i to da nema većeg gušta nego 'ubit oko' poslije ručka, ali o tome do penzije ne moram razmišljati.) E pa onda bolje to izbjeći tako da se praktički izbjegne ručak, ili ga se svede na malu mjeru. Dobar doručak će već kompenzirati za osjećaj gladi.

Toliko od mene za danas. Ugodan nastavak dana!