Krenulo je, ovo je prvi dan da sam se ustao u 5:00.
S obzirom da sam bio poprilično umoran (dijelom i zbog viroze), išao sam ranije spavati pa se sada ne osjećam umoran. Nešto prije 21 h sam se povukao u krevet i malo čitao prije spavanja (A Random Walk Down Wall Street). Do 22 h sam već bio u dubokom snu.
Pa ipak, kada je budilica zazvonila u 5:00, imao sam veliku napast da se vratim u krevet. Ono što je pomoglo je rutina koju sam dan prije ustanovio kada ću se ustajati. Pa evo od prilike kako to izgleda:
- budilica je smještena na drugom kraju sobe, tako da se moram ustati da ju ugasim
- nakon što ju ugasim, odmah (!) izlazim iz sobe da izbjegnem napast povratka u krevet
- pravac kuhinja, popijem čašu vode (primjetio sam da iz nekog razloga u tom trenu jako teško gutam)
- nakon toga pravac kupaona: wc, brijanje (brijaćim aparatom), umivanje, pranje zubiju
- brzinsko odijevanje i pravac kuhinja da uključim štednjak za kavu koju sam dan prije pripremio
- dok se kava kuha, radim jutarnju gimnastiku (samo detaljno zagrijavanje/istezanje)
- dok pijem kavu, čitam neko duhovno štivo, 10-ak minuta
Dok sam gotov sa svim tim, bude 5:40. Problem je što sam u prvim trenucima toliko pospan da su mi svi pokreti usporeni pa za stvar koja bi inače trajala 2 minute potrošim 5 minuta. Možda će se s vremenom to poboljšati. Bilo bi dobro kada bi ova rutina bila gotova do 5:30.
A sad malo o večernjoj rutini. Par savjeta koje sam pokupio:
- Prestati sa svakom aktivnosti poslije 20 h, u smislu dodatnog posla, pisanja, rada po kući, pospremanja stvari, popravljanja, itd. Naprosto se pomiriti s time da je dan pri kraju i što sam napravio, napravio sam.
- Ne koristiti elektronske uređaje (TV, PC, mobitel, tablet, ...) barem sat i pol prije predviđenog odlaska na spavanje. Isti povećavaju aktivnost mozga, i bude perpetualnu znatiželju i potrebu provjeravanja statusa e-maila i društvenih mreža. Mobitel ne držim u spavaćoj sobi.
- Čitati u krevetu. Budući da ja jako volim čitati, to je izvrstan način da se potjeram u krevet - zato za navečer uvijek odabirem knjige koje me zanimaju i koje jedva čekam čitati. Ako znam da me u krevetu čeka buljenje u strop, bit ću sklon odgađati.
Nema komentara:
Objavi komentar