Nastavljam junački.
Zaspao oko 22:30, par puta se po noći ustajao jer su djeca plakala (obje istovremeno, tako da nije bila dovoljna samo supruga), digao se u 5:00 sharp. Ista rutina kao i jučer: skok iz kreveta, čaša vode u kuhinji, WC, gimnastika, kava, 10' čitanja pa na posao. Posla zaista imam ovih dana, jer uz redovan posao pokrećem i jedan vlastiti biznis, kojeg ću reklamirati kad ga postavim na noge.
U 7:00 odlazak na misu. Jedan od razloga zašto se isplati ujutro ustati, ako ste katolik (ako niste, razmislite o tome da postanete, isplati se). Za razliku od večernjih misa, kada ima znatno više svijeta i kada su svećenici obično nadahnuti za raznorazne liturgijske improvizacije (da ne kažem abuses), često uz 3+ propovijedi - jutarnja se obično slavi tiho, mirno i by-the-book. Razlog je vjerojatno kombinacija svećenikove pospanosti i manjka motiviranosti da iskaže svoj personality ispred 7 bakica i jednog nadbudnog ranoranioca. Dok sam još bio noćna ptica (a bilo je to davno, ima evo skoro 3 puna dana), jutarnje mise su mi bile prava rijetkost. Sada mi je to redoviti način prelaska iz jutarnjeg mira u vrevu tekućeg dana. Dobar osjećaj.
A sad o tjelovježbi. Osim što po naravi nisam jutarnji tip (a možda i jesam, ali to još nisam znao?), tako po naravi ne volim fizičku aktivnost koja ne uključuje natjecateljsku komponentu. Tako sam se u ranijim životnim razdobljima znao prilično aktivno baviti sportovima kao što su košarka (to sam i trenirao), vaterpolo, tenis. Bilo je i borilačkih vještina, gdje najznačajniju ulogu zauzima Kendo. Međutim, svi ti sportovi traže (a) ekipu koja voli isti sport; (b) fiksne termine. A od kada sam se zaposlio i oformio obitelj, nemam ni jedno ni drugo. Zato obično ljudi u mojim godinama koji se žele baviti sportom odabiru jogging ili teretanu.
Iskreno, mislim da ću puno prije postati ranoranilac nego jogger ili teretana boy. Preveliki je otpor u mentalnom sklopu. Doduše, još nisam isprobao sve metode. Recimo onu sa slušalicama dok trčim, pri čemu bi slušao neka zanimljiva predavanja ili audio-knjige (sa glazbom sam probao, ne ide). Samo, tu je opet kvaka 22: da bi došao fazu u kojoj mogu trčati i slušati audio materijale moram biti u formi, a da bih došao u formu moram trčati. Paradoks bez izlaza.
A opet, za biti pravi jutarnji tip čovjek mora biti u dobroj fizičkoj formi. To svi kažu. Stanice moraju biti opskrbljene kisikom, cirkulacija i metabolizam moraju raditi. Inače će se ranoranilaštvo pretvoriti u perpetualni umor između dva lijeganja u krevet.
Po tom pitanju mislim učiniti nekoliko stvari:
- svako jutro napraviti 10' jutarnje gimnastike: zagrijavanje mišića i rastezanje;
- koristiti stepenice umjesto lifta (ured u kojem radim mi je na 4. katu);
- što više hodati (to je malo teže, jer živim na sat vremena vožnje autom od posla)
Možda to nije puno, ali za početak će biti dovoljno. Tko zna, možda ako savladam izazov ranoranioštva, budem bio željan novih izazova, pa jednog dana postanem i jogger.
Moje mišljenje (možda i savjet) vezan uz vježbanje: Treba jasno definirati CILJ fizičke aktivnosti.
OdgovoriIzbrišiAko je cilj uživati u aktivnosti, lagani jogging, šetnja, plivanje i sl. su onda stvar izbora.
Ako je cilj samo održati neku normalnu fizičku formu i zdravlje, a uz to uštediti što više vremena, znatno bolja metoda je trening visokog intenziteta. Učinkovitije je 10-15 min totalnog mučenja i patnje, nego 2h laganog uživanja.
Mnogi se s ovim neće složiti, ali čini mi se (iz subjektivnih opažanja, priznam), da je potonje znatno učinkovitije.
Na koju metodu "totalnog mučenja i patnje" misliš? Možeš to malo konkretizirat s par primjera?
IzbrišiEvo ovo je jedan meni drag primjer, high intensity interval training (HIIT):
Izbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=yOsRIDfTTfI
Za početak je naravno bitno uloviti pravilnost pokreta, da se još i ne ozlijediš prilikom vježbanja, a kad to krene, samo je stvar volje.
Zanimljivo. Koliko vidim, ovaj clip je samo za noge, ali vidim da ima još materijala od istog korisnika. Možda i nađem nešto.
IzbrišiInače sam ja od kućnih vježbi najviše volio "marince" za zagrijavanje (skakanje i mahanje rukama i nogama sa pljeskom iznad glave), a za work-out "legionare". To se radi naizmjenično 1 čučanj, 1 sklek; 2 čučnja, 2 skleka ... i tako do broja N, a onda natrag od N do 1. Mislim da mi je rekord bio N=8, kad sam bio u top formi. Legenda kaže da je jedan legionar koji je deset godina proveo u samici došao do toga da je napravio N=45. Kada je izašao iz samice, bio je u formi kao da je svo vrijeme proveo na polju.
nreakcija
IzbrišiZnači li to da bi recimo pet serija od po 10 ponavljanja (zgibova) i prije toga 60-ak sklekova bilo učinkovitije za tijelo nego sat vremena plivanja? No, jedno je anaerobno, a drugo aerobno tako da ovisi što se želi postići. No, i meni je draže čuti ovo što ste vi rekli jer mi se ne da ni tri četvrtine sata konstantno plivati, radije bih se u 20 minuta demolirao na spravama.. :)
@nreakcija
IzbrišiHvala na razradi vaših misli. Slažem se s vama...sjećam se da mi je i brat jednom govorio, koji se bavio dugo godina body buildingom kako ima problem s definicijom i nabijanjem mišićne mase te da mu je potrebno mnogo više truda i obilnije prehrane nego nekome tko je bolje genetski predisponiran. Kako šaljivo reče, netko će pojesti tri štapića i nabiti masu, a drugi vola, i neće mnogo postići bez preparata. :)
No, naravno, gledajući stvari na generalnoj razini, a osobno nisam na nekoj visokoj kondicijskoj razini, mene tek pola sata plivanja (nakon što me dobrano iscrpi) malo podigne i osvježi nakon odmora. Više sam za onu soluciju, s obzirom na nedostatak vremena i mogućnosti, da se iscrpim sklekovima i zgibovima do, kako velite, cancellationa. Moram priznati, da se nakon odmora i tada osjećam slično kao nakon dužeg plivanja npr. (lakše, odmorenije, pokretnije).
Sve u svemu, poznajem ljude koji (bez obzira na tjelesnu težinu) ne mogu napraviti niti jedan nepravilan pravilan zgib (kamoli pravilan), ali može zato napraviti 60-80 "krugova" u olimpijskom bazenu. Ja sam nekako obratno usmjeren...tko zna, valjda iz tog razloga ne volim planinarenje :)