Dan 72/90 - problemi s ranim ustajanjem

Moram priznati da eksperiment baš ne ide dobro u zadnje vrijeme. Tu i tamo se ustanem u 5, ali sve rijeđe. Prosjek ustajanja mi je oko 7, 7:30. Što je odlično s obzirom da sam se prije ustajao kasnije, ali opet je daleko od početne ambicije.

Koji je razlog tome?

Ukratko, nedostatak rutine kao posljedica činjenice da imam obitelj. Za ustajati se oran u 5:00, nužno je imati rutinu. Treba odlaziti na spavanje u isto vrijeme, imati rutinu (naviku) prije spavanja i nakon ustajanja. Recimo ne koristiti elektronske uređaje nakon 20 h, smanjiti večernje aktivnosti na minimum, ne jesti poslije 18 h, oko 21 h odlazak u krevet, čitanje knjige (papirnate!) i spavanje do 22 h. Tako se postiže kvaliteta sna i čovjek se stvarno može ustati u 5:00 odmoran i naspavan. Znam jer sam probao :)

Problemi nastaju kada se rutina poremeti ili, kako je u mom slučaju, sasvim izgubi. Djeca nekada naprosto kasnije zaspu. Posao i obveze su takve da je teško prestati s aktivnostima u 20 h i ne koristiti elektronske uređaje. Osim toga, tu je i razlika u ritmu između supružnika koja na kraju rezultira time da nemamo vrijeme za sebe. Recimo za pogledati neku seriju ili film kad djeca zaspu. U režimu ranog ustajanja toga nema, ili eventualno ima jednom tjedno.

I što sad? Jesam li odustao? Pa u principu nisam, još uvijek težim tome da večernje aktivnosti zamijenim jutarnjima i da se, kada je potrebno, ustanem jako rano. Plan svakodnevnog ustajanja u 5:00 mi je ipak prilično neostvariv u ovim okolnostima - dok se iste ne promijene.

U svakom slučaju, moja preporuka je da pokušate. Možda vam okolnosti u kojima se nalazite dopuštaju da imate rutinu - u tom slučaju šteta bi bilo to propustiti. Čovjek se iznenadi koliko toga stigne napraviti i koliko ima kvalitetnije vrijeme kada se počne ustajati jako rano.