Gledam sad malo unatrag pa čitam prve postove i mislim se kako je to sve bilo super. Rutina, odlazak na spavanje na vrijeme, knjiga u krevetu prije spavanja, jutarnja gimnastika, sv. misa, prestanak aktivnosti poslije 20 h, pazim na prehranu.
Moram priznati da ništa od toga nije više isto. Ali ne (samo) mojom krivnjom, već je naprosto život takav da se okolnosti stalno mijenjaju. Evo recimo što se sve meni promijenilo u odnosu na prvi tjedan od kad pišem ovaj blog:
- radio sam od doma (nisam morao putovati na posao)
- supruga mi još nije bila počela raditi
- misa je bila ujutro (u listopadu je samo navečer, radi krunice)
- nije postojala realna potreba večernjeg rada
I sad usporedite taj tjedan s ovim što imam sada. U ovim okolnostima neka ustaljena rutina mi je naprosto nezamisliva i neizvediva. Ipak se i dalje većinom budim u 5:00, između ostalog i zato jer imam realnog posla kojeg bih teško mogao obavljati u drugo vrijeme.
Ne mislim da je nemoguće biti ranoranilac u uvjetima bez rutine, ali je u svakom slučaju puno teže.
Nema komentara:
Objavi komentar