Dan 75/90 - misao dana

Da je ranoranilac biti lako, rano bi se ustajao sva'ko.

Danas: 6:00 am
Jučer: 4:00 am
--------------------
Prosjek zadnja dva dana: 5:00 am :)

Dan 72/90 - problemi s ranim ustajanjem

Moram priznati da eksperiment baš ne ide dobro u zadnje vrijeme. Tu i tamo se ustanem u 5, ali sve rijeđe. Prosjek ustajanja mi je oko 7, 7:30. Što je odlično s obzirom da sam se prije ustajao kasnije, ali opet je daleko od početne ambicije.

Koji je razlog tome?

Ukratko, nedostatak rutine kao posljedica činjenice da imam obitelj. Za ustajati se oran u 5:00, nužno je imati rutinu. Treba odlaziti na spavanje u isto vrijeme, imati rutinu (naviku) prije spavanja i nakon ustajanja. Recimo ne koristiti elektronske uređaje nakon 20 h, smanjiti večernje aktivnosti na minimum, ne jesti poslije 18 h, oko 21 h odlazak u krevet, čitanje knjige (papirnate!) i spavanje do 22 h. Tako se postiže kvaliteta sna i čovjek se stvarno može ustati u 5:00 odmoran i naspavan. Znam jer sam probao :)

Problemi nastaju kada se rutina poremeti ili, kako je u mom slučaju, sasvim izgubi. Djeca nekada naprosto kasnije zaspu. Posao i obveze su takve da je teško prestati s aktivnostima u 20 h i ne koristiti elektronske uređaje. Osim toga, tu je i razlika u ritmu između supružnika koja na kraju rezultira time da nemamo vrijeme za sebe. Recimo za pogledati neku seriju ili film kad djeca zaspu. U režimu ranog ustajanja toga nema, ili eventualno ima jednom tjedno.

I što sad? Jesam li odustao? Pa u principu nisam, još uvijek težim tome da večernje aktivnosti zamijenim jutarnjima i da se, kada je potrebno, ustanem jako rano. Plan svakodnevnog ustajanja u 5:00 mi je ipak prilično neostvariv u ovim okolnostima - dok se iste ne promijene.

U svakom slučaju, moja preporuka je da pokušate. Možda vam okolnosti u kojima se nalazite dopuštaju da imate rutinu - u tom slučaju šteta bi bilo to propustiti. Čovjek se iznenadi koliko toga stigne napraviti i koliko ima kvalitetnije vrijeme kada se počne ustajati jako rano.

Dan 63/90 - jedan zanimljiv tekst

Jučer sam bio dugo budan, ovaj put zbog nekih zdravstvenih problema. Pa sam malo čitao LewRockwell.com. Inače volim čitati tu stranicu, ali nekako rijetko to činim, imam problema s držanjem koncentracije prilikom čitanja engleskog teksta na kompjuterskom ekranu. Na mobitelu mi je malo lakše, a na tablet još nisam probao. Možda bih trebao.

izvor: artofmanliness.com

Uglavnom, naišao sam tamo na jedan članak o snu. Govori o tome zašto spavamo, kako spavamo, kako izgledaju faze sna, i sve ostalo. Kao i svaki članak na spomenutoj stranici, i ovaj je na zavidnoj razini kvalitete. Inače je riječ o jednom od niza članaka na tu temu, pa koga zanima lako može klikati i pročitati prethodan članak i pridružiti mi se u iščekivanju sljedećeg. Evo linka na tekst:

http://www.lewrockwell.com/2014/10/brett-and-kate-mckay/what-every-man-should-know-about-sleep/

Ako će vas članak dovoljno zaintersirati, doći ćete na stranicu zanimljivog naziva "The art od manliness", što bi u prijevodu značilo "Umjetnost muževnosti". Stranica je pravo osvježenje.

P. S. Jeste li znali da je po broju posjećenosti stranice LewRockwell.com Hrvatska na 6. mjestu? Ako niste, sad znate :)

Dan 60/90 - što se promijenilo

Gledam sad malo unatrag pa čitam prve postove i mislim se kako je to sve bilo super. Rutina, odlazak na spavanje na vrijeme, knjiga u krevetu prije spavanja, jutarnja gimnastika, sv. misa, prestanak aktivnosti poslije 20 h, pazim na prehranu.

Moram priznati da ništa od toga nije više isto. Ali ne (samo) mojom krivnjom, već je naprosto život takav da se okolnosti stalno mijenjaju. Evo recimo što se sve meni promijenilo u odnosu na prvi tjedan od kad pišem ovaj blog:

- radio sam od doma (nisam morao putovati na posao)
- supruga mi još nije bila počela raditi
- misa je bila ujutro (u listopadu je samo navečer, radi krunice)
- nije postojala realna potreba večernjeg rada

I sad usporedite taj tjedan s ovim što imam sada. U ovim okolnostima neka ustaljena rutina mi je naprosto nezamisliva i neizvediva. Ipak se i dalje većinom budim u 5:00, između ostalog i zato jer imam realnog posla kojeg bih teško mogao obavljati u drugo vrijeme.

Ne mislim da je nemoguće biti ranoranilac u uvjetima bez rutine, ali je u svakom slučaju puno teže.

Dan 54/90 - "iznimke" se gomilaju

Proteklo razdoblje je bilo razdoblje iznimaka. Nisam vodio statistiku, ali rekao bih da sam se u možda 20% slučajeva ustao u 5:00. Niz je objektivnih razloga (jedno dijete se razboljelo, imali smo goste za vikend, trebalo je raditi do kasno), ali sigurno ima utjecaja i to da je početni entuzijazam i uzbuđenje oko toga da ću se probuditi u 5:00 polako nestao, pa sada treba više racionalne volje.

Ali ono što je dobro je što sam izgubio strah od ranog ustajanja i što posao koji bih inače radio navečer sad uglavnom prebacujem na jutro. Bilo da se dignem u 5, u 6 ili u 7, uvijek je prisutna odluka da navečer neću raditi (osim ako baš ne moram), već da ću radije ići ranije u krevet pa raditi ujutro. Prije mi je to bilo nezamislivo, a sad mi nekako dođe prirodno.

Pravilo kojeg se i dalje držim je da ne spavam manje od 6 sati, jer sam shvatio da u tom slučaju rano ustajanje postaje samo sebi svrha. Znači ako zaspem prije 11, ustajem se u 5. Ako zaspem poslije 11, onda si nadodam koliko treba da bude od prilike 6 sati sna. Jučer sam legao oko ponoći, pa sam se jutros digao u 6:00. Naravno, tim tempom ne bih dugo izdržao, težnja bi bila na to da preko tjedna liježem u 22:00 i dižem se u 5:00, pa vikendom malo nadoknadim.

Dan 46/90 - izvještaj iz proteklog razdoblja

Neki čitatelji već su primjetili da sam postao manje revan u pisanju bloga. Naprosto više ne znam što bih napisao u odnosu na résumé koje sam dao u prošlom postu. Zaista nastojim održati ritam ranog ustajanja u 5:00 i davati što manjeg mjesta iznimkama. Međutim, budući da ipak ne živim u samostanu to nije uvijek moguće.

Večernju rutinu s početka sam praktički izgubio. Dijelom je to zbog nekih novih okolnosti zbog kojih često imam nešto navečer za obaviti. Pa tako umjesto da radim na večernjem smanjivanju aktivnosti, radim neki konkretni posao do nekih 21 h, da bih išao spavati između 22 h i 23 h. Tako da onog večernjeg čitanja nema, ili ga ima vrlo malo.

Zanimljivo je i to da od kada s dižem u 5:00 gotovo nikada ne uspijem uhvatiti 8 sati sna, uvijek je to između 6 i 7 sati. To uglavnom nadoknadim vikendom i to tako da nedjeljom spavam dok se prirodno ne probudim (najčešće 7:30 - 8:30), a subotom znam i poslijepodne odspavati nekih 45 min do sat vremena.

Što se tiče iznimki evo popisa razloga u ovih proteklih 45 dana:

• isprekidan ili onemogućen san zbog djece
• prehlada ili probavne smetnje po noći
• utjecaj lijekova*
• nužnost posla **

* Zbog uklještenja vratne kralješnice morao sam uzimati lijekove za opuštanje mišića, pa sam se u 5 ujutro osjećao kao da se budim iz narkoze. Ne bi bilo nikakvog smisla održavati se budnim u takvom stanju, pa sam se budio prirodno, najčešće oko 8. Tako je bilo tri dana.

** Nedavno sam imao situaciju da sam nešto morao dovršiti za dan kasnije, i posao se otegao do 2 ujutro. Taj dan probudio sam se u 8:00.

Jednom mi se dogodilo i to da me naprosto privukla tišina noći pa sam ostao budan do ranih jutarnjih sati, iz čistog gušta (obijesti?). Ali eto, mogu reći da je to bilo samo jednom u ovom razdoblju.

Moram reći i to da sam jako zadovoljan time što sve uspijem stići u odnosu na vrijeme kada sam se dizao na knap. Već sam spomenuo centar za poduke koji je nikao u prvim ranojutarnjim satima, a ovih dana trebao bi započeti s radom i web-shop za mobitele i tablete, u suradnji s jednom firmom iz Hong Konga. S obzirom na vremensku razliku, suradnju bi bilo nemoguće ostvariti da sam se ustajao u 9 h :)