Dan 54/90 - "iznimke" se gomilaju

Proteklo razdoblje je bilo razdoblje iznimaka. Nisam vodio statistiku, ali rekao bih da sam se u možda 20% slučajeva ustao u 5:00. Niz je objektivnih razloga (jedno dijete se razboljelo, imali smo goste za vikend, trebalo je raditi do kasno), ali sigurno ima utjecaja i to da je početni entuzijazam i uzbuđenje oko toga da ću se probuditi u 5:00 polako nestao, pa sada treba više racionalne volje.

Ali ono što je dobro je što sam izgubio strah od ranog ustajanja i što posao koji bih inače radio navečer sad uglavnom prebacujem na jutro. Bilo da se dignem u 5, u 6 ili u 7, uvijek je prisutna odluka da navečer neću raditi (osim ako baš ne moram), već da ću radije ići ranije u krevet pa raditi ujutro. Prije mi je to bilo nezamislivo, a sad mi nekako dođe prirodno.

Pravilo kojeg se i dalje držim je da ne spavam manje od 6 sati, jer sam shvatio da u tom slučaju rano ustajanje postaje samo sebi svrha. Znači ako zaspem prije 11, ustajem se u 5. Ako zaspem poslije 11, onda si nadodam koliko treba da bude od prilike 6 sati sna. Jučer sam legao oko ponoći, pa sam se jutros digao u 6:00. Naravno, tim tempom ne bih dugo izdržao, težnja bi bila na to da preko tjedna liježem u 22:00 i dižem se u 5:00, pa vikendom malo nadoknadim.

Dan 46/90 - izvještaj iz proteklog razdoblja

Neki čitatelji već su primjetili da sam postao manje revan u pisanju bloga. Naprosto više ne znam što bih napisao u odnosu na résumé koje sam dao u prošlom postu. Zaista nastojim održati ritam ranog ustajanja u 5:00 i davati što manjeg mjesta iznimkama. Međutim, budući da ipak ne živim u samostanu to nije uvijek moguće.

Večernju rutinu s početka sam praktički izgubio. Dijelom je to zbog nekih novih okolnosti zbog kojih često imam nešto navečer za obaviti. Pa tako umjesto da radim na večernjem smanjivanju aktivnosti, radim neki konkretni posao do nekih 21 h, da bih išao spavati između 22 h i 23 h. Tako da onog večernjeg čitanja nema, ili ga ima vrlo malo.

Zanimljivo je i to da od kada s dižem u 5:00 gotovo nikada ne uspijem uhvatiti 8 sati sna, uvijek je to između 6 i 7 sati. To uglavnom nadoknadim vikendom i to tako da nedjeljom spavam dok se prirodno ne probudim (najčešće 7:30 - 8:30), a subotom znam i poslijepodne odspavati nekih 45 min do sat vremena.

Što se tiče iznimki evo popisa razloga u ovih proteklih 45 dana:

• isprekidan ili onemogućen san zbog djece
• prehlada ili probavne smetnje po noći
• utjecaj lijekova*
• nužnost posla **

* Zbog uklještenja vratne kralješnice morao sam uzimati lijekove za opuštanje mišića, pa sam se u 5 ujutro osjećao kao da se budim iz narkoze. Ne bi bilo nikakvog smisla održavati se budnim u takvom stanju, pa sam se budio prirodno, najčešće oko 8. Tako je bilo tri dana.

** Nedavno sam imao situaciju da sam nešto morao dovršiti za dan kasnije, i posao se otegao do 2 ujutro. Taj dan probudio sam se u 8:00.

Jednom mi se dogodilo i to da me naprosto privukla tišina noći pa sam ostao budan do ranih jutarnjih sati, iz čistog gušta (obijesti?). Ali eto, mogu reći da je to bilo samo jednom u ovom razdoblju.

Moram reći i to da sam jako zadovoljan time što sve uspijem stići u odnosu na vrijeme kada sam se dizao na knap. Već sam spomenuo centar za poduke koji je nikao u prvim ranojutarnjim satima, a ovih dana trebao bi započeti s radom i web-shop za mobitele i tablete, u suradnji s jednom firmom iz Hong Konga. S obzirom na vremensku razliku, suradnju bi bilo nemoguće ostvariti da sam se ustajao u 9 h :)

Dan 36/90 - résumé

Prestao sam redovito pisati blog, jer nema nekih novosti. Možda samo kratki osvrt na dosadašnje iskustvo:

Pravilo: Radnim danom se dižem u 5:00, subotom u 6:00, nedjeljom bez budilice.

Iznimke: Nekada se subotom dignem u 5:00, ako imam posla. Ako se dogodi da, zbog više sile, vidim da ustajanje u 5:00 znači spavanje manje od pet-šest sati, onda odustanem od ustajanja. Nije bilo puno takvih dana, a najčešći razlozi su ili bolest ili prehlada djece zbog koje se bude cijelu noć. Danas je bio jedan od tih dana (probudio sam se u 8:30), jer sam iznimno morao pripremati neke materijale do 2:30 ujutro.

Prehrana: Hranim se kao i do sada, osim doručka koji mi je postao važan obrok. Osobno sam nadošao na dva idealna menija za doručak: (1) kikiriki maslac; (2) jaja na oko pržena na svinjskoj masti. I jedno i drugo s bijelim kruhom. Taj obrok me zasiti, drži sitim, a ne uspava.

Ukupni dojam: Isplati se.

Dan 29-30/90 - na trećini puta

I dalje se dižem u 5:00, ali ne mogu reći da mi je lako i da mi dolazi prirodno. Jučer je bilo jako teško (malo sam izgubio ritam preko vikenda i prethodnih dana), i cijeli dan sam bio kao zombi. Danas je nešto lakše, ali daleko od toga da se ustajem pun energije i prštim od elana tokom dana.

Sad je već malo prošla i ona euforija i uzbuđenost oko toga da postajem ranoranilac, pa možda i zato. Ali benefiti se vide. Uspijem u tim jutarnjim satima dosta toga napraviti i mislim da će mi to biti motivacija da ustrajem, možda i nakon 90-og dana.

Dan 27-28/90 - šaroliki vikend

Šarolik po pitanju spavanja i ustajanja. Prema najavi iz prethodnog posta, u subotu sam se ustao u 5:00 h. Onda me u popodnevnim satima shrvao san pa sam zaspao poslijepodne, jedno sat vremena. Zaspao oko 23 h, djeca bila nemirna cijelu noć, pa sam se probudio ujutro oko 9 h.

Uglavnom, sve po planu. Subotom ustrajem u ranijem ustajanju, a nedjeljom si dam oduška. Popodnevni san subotom nije mi puno poremetio ritam, a dobro mi je došla mala nadoknada.

Što se tiče prehrane, i tu vikednom imam nešto drugačiji (opušteniji) režim. Tako sam jučer ujutro doručkovao tri jaja na oko pečena na svinjskoj masti, uz tri šnite bijelog kruha. Čekao me neki fizički posao, pa mi je super leglo. Skužio sam da mi općenito hrana na svinjskoj masti bolje paše od one pripremljene na (suncokretovom) ulju. Ne stvara mi onu težinu, a od ulja znam imati i žgaravicu.

Dan 26/90 - poraz koji to nije

Djeca su noćas odlučila imati privatni tulum od 1:30 do 3:30, tako da sam iz očitih razloga odustajao od ustajanja u 5:00, i ostao u krevetu negdje do 8:00. Ne mislim da ovo spada u kategoriju poraza, jer takve tvari spadaju pod "viša sila" - elementi na koje ne mogu utjecati.

Sutra je subota pa bih se po planu trebao dići u 6:00. Međutim, prošlu subotu sam se također digao u 5:00 i to mi više odgovara. Imam vremena za neke stvari obaviti, pa nadoknadu spavanja prebacujem u potpunosti na nedjelju (bez budilice).

Dan 25/90 - fijasko

Nakon jučerašnje krize slijdi ranoranilački fijasko. Nevjerojatno koliko su ustaljene te noćne navike. Evo, nakon 25 dana ranog ustajanja i to baš u dan kada sam bio najpospaniji, ostao sam budan do 2:00 am. Počeo nešto raditi oko 20 h, pa još malo, pa još malo, pa samo ću još ovo, pa samo ću još ono... i eto ti 2:00. To je baš tipično za "noćne ptice", da vole noć i da im se ne spava čak ni nakon napornog dana koji traje više od 20 sati. Mir i tišina noći naprosto je odveć privlačan.

Tako da sam legao u 2, i naravno spavao kasnije. Negdje do 9. Šugav osjećaj. Em sam potrošio nekoliko noćnih sati radeći umoran (pa time i duplo manje produktivno), em je dan započeo tako kako jest.

Ali dobro, tko radi taj i griješi. Nastavljam sutra po starom. 5 a.m.