Mislim da sam danas doživio prvu pravu krizu pospanosti. Jučer mi je bio dosta naporan dan, morao sam ostati na poslu skoro do 21 h. Cijelo vrijeme gledao u kompjuter. Nakon toga još sat vremena vožnje do doma. Zaspao oko 23 h.
Spavao isprekidanim snom, zbog djece. Kada je sat zazvonio u 5:00 h, nisam znao što se događa. Glavobolja. Ugasim sat, stavim ga na 6:00 i vratim se u krevet. Grižnja savjesti. Ustajem u 5:15 h. Jedva vučem noge po stanu. Kuham kavu, natipkam jedan tekst, odem na misu, pa na posao. Pljušti kiša, i još moram ostavit auto na redovni servis. Odlazim iz servisa. Tramvaj. Autobus. Mokri kišobran u ruci za vrijeme vožnje. Dolazim na posao. Jedva gledam.
Ali opet - hej! - uspio sam se ustati u 5:00. Nije li to divno?! :-/
Nema komentara:
Objavi komentar