Dan 36/90 - résumé

Prestao sam redovito pisati blog, jer nema nekih novosti. Možda samo kratki osvrt na dosadašnje iskustvo:

Pravilo: Radnim danom se dižem u 5:00, subotom u 6:00, nedjeljom bez budilice.

Iznimke: Nekada se subotom dignem u 5:00, ako imam posla. Ako se dogodi da, zbog više sile, vidim da ustajanje u 5:00 znači spavanje manje od pet-šest sati, onda odustanem od ustajanja. Nije bilo puno takvih dana, a najčešći razlozi su ili bolest ili prehlada djece zbog koje se bude cijelu noć. Danas je bio jedan od tih dana (probudio sam se u 8:30), jer sam iznimno morao pripremati neke materijale do 2:30 ujutro.

Prehrana: Hranim se kao i do sada, osim doručka koji mi je postao važan obrok. Osobno sam nadošao na dva idealna menija za doručak: (1) kikiriki maslac; (2) jaja na oko pržena na svinjskoj masti. I jedno i drugo s bijelim kruhom. Taj obrok me zasiti, drži sitim, a ne uspava.

Ukupni dojam: Isplati se.

Dan 29-30/90 - na trećini puta

I dalje se dižem u 5:00, ali ne mogu reći da mi je lako i da mi dolazi prirodno. Jučer je bilo jako teško (malo sam izgubio ritam preko vikenda i prethodnih dana), i cijeli dan sam bio kao zombi. Danas je nešto lakše, ali daleko od toga da se ustajem pun energije i prštim od elana tokom dana.

Sad je već malo prošla i ona euforija i uzbuđenost oko toga da postajem ranoranilac, pa možda i zato. Ali benefiti se vide. Uspijem u tim jutarnjim satima dosta toga napraviti i mislim da će mi to biti motivacija da ustrajem, možda i nakon 90-og dana.

Dan 27-28/90 - šaroliki vikend

Šarolik po pitanju spavanja i ustajanja. Prema najavi iz prethodnog posta, u subotu sam se ustao u 5:00 h. Onda me u popodnevnim satima shrvao san pa sam zaspao poslijepodne, jedno sat vremena. Zaspao oko 23 h, djeca bila nemirna cijelu noć, pa sam se probudio ujutro oko 9 h.

Uglavnom, sve po planu. Subotom ustrajem u ranijem ustajanju, a nedjeljom si dam oduška. Popodnevni san subotom nije mi puno poremetio ritam, a dobro mi je došla mala nadoknada.

Što se tiče prehrane, i tu vikednom imam nešto drugačiji (opušteniji) režim. Tako sam jučer ujutro doručkovao tri jaja na oko pečena na svinjskoj masti, uz tri šnite bijelog kruha. Čekao me neki fizički posao, pa mi je super leglo. Skužio sam da mi općenito hrana na svinjskoj masti bolje paše od one pripremljene na (suncokretovom) ulju. Ne stvara mi onu težinu, a od ulja znam imati i žgaravicu.

Dan 26/90 - poraz koji to nije

Djeca su noćas odlučila imati privatni tulum od 1:30 do 3:30, tako da sam iz očitih razloga odustajao od ustajanja u 5:00, i ostao u krevetu negdje do 8:00. Ne mislim da ovo spada u kategoriju poraza, jer takve tvari spadaju pod "viša sila" - elementi na koje ne mogu utjecati.

Sutra je subota pa bih se po planu trebao dići u 6:00. Međutim, prošlu subotu sam se također digao u 5:00 i to mi više odgovara. Imam vremena za neke stvari obaviti, pa nadoknadu spavanja prebacujem u potpunosti na nedjelju (bez budilice).

Dan 25/90 - fijasko

Nakon jučerašnje krize slijdi ranoranilački fijasko. Nevjerojatno koliko su ustaljene te noćne navike. Evo, nakon 25 dana ranog ustajanja i to baš u dan kada sam bio najpospaniji, ostao sam budan do 2:00 am. Počeo nešto raditi oko 20 h, pa još malo, pa još malo, pa samo ću još ovo, pa samo ću još ono... i eto ti 2:00. To je baš tipično za "noćne ptice", da vole noć i da im se ne spava čak ni nakon napornog dana koji traje više od 20 sati. Mir i tišina noći naprosto je odveć privlačan.

Tako da sam legao u 2, i naravno spavao kasnije. Negdje do 9. Šugav osjećaj. Em sam potrošio nekoliko noćnih sati radeći umoran (pa time i duplo manje produktivno), em je dan započeo tako kako jest.

Ali dobro, tko radi taj i griješi. Nastavljam sutra po starom. 5 a.m.

Dan 24/90 - prva ozbiljna kriza

Mislim da sam danas doživio prvu pravu krizu pospanosti. Jučer mi je bio dosta naporan dan, morao sam ostati na poslu skoro do 21 h. Cijelo vrijeme gledao u kompjuter. Nakon toga još sat vremena vožnje do doma. Zaspao oko 23 h.

Spavao isprekidanim snom, zbog djece. Kada je sat zazvonio u 5:00 h, nisam znao što se događa. Glavobolja. Ugasim sat, stavim ga na 6:00 i vratim se u krevet. Grižnja savjesti. Ustajem u 5:15 h. Jedva vučem noge po stanu. Kuham kavu, natipkam jedan tekst, odem na misu, pa na posao. Pljušti kiša, i još moram ostavit auto na redovni servis. Odlazim iz servisa. Tramvaj. Autobus. Mokri kišobran u ruci za vrijeme vožnje. Dolazim na posao. Jedva gledam.

Ali opet - hej! - uspio sam se ustati u 5:00. Nije li to divno?! :-/

Dan 23/90 - sve po starom

Ovo već postaje rutina. Spavanjac oko 22:30 h, ustajanje u 5:00. Pazim da se ne prejedavam preko dana i uzimam u obzir GI indeks. Ništa fanatično ili radikalno. Pojedem nekad slatkiš, pijem 2-3 kave dnevno, itd. Doručak je najvažniji, tu jedino pazim da ne pojedem nešto krivo jer me onda ubije pospanost.

Malo sam se ulijenio glede fizičke aktivnosti. Teško mi pada ta jutarnja gimnastika. Moram se tu još malo disciplinirat. Inače sam dosta zadovoljan, pogotovo količinom korisnog posla kojeg uspijem obaviti u jednom danu.

Ključ je ustajanje u 5:00. Da se ustanem u 6:00 ne bih ništa stigao. Umivanje, kava, odijevanje - još ako odem na jutarnju misu - ode jutro bez da se okreneš. Velika je razlika između 5:00 i 6:00, pogotovo kad imaš djecu koja se bude oko 7:30.

Dan 22/90 - navika je tu?

Ustao se u 5:00, popio kavu, doručkovao kikiriki maslac, normalno funkcioniram. Toliko o tome :)

Kažu da je (uglavnom) potreban 21 dan da se ustanovi navika. Ako ne računamo prvi dan, onda je ovo upravo taj dan u kojem bih službeno mogao reći da sam postao ranoranilac. Pa opet, po nekim teorijama treba 66 dana. Vidjet ćemo. Moj cilj je 90 i idem prema tome.

Nedjeljom sam se odlučio malo više naspavati. Sad kad imam ritam, nema opasnosti da ću se ustati u podne, pa si zato ne navijam sat. Jučer sam se spontano probudio u 7:20. Mislim da je dobro jedan dan u tjednu malo se opustiti i čekati da se prirodno probudim. Svakako puno bolje nego manjak sna nadoknađivati popodnevnim spavanjem - moje dosadašnje iskustvo je takvo da kad god sam popodne zaspao, nisam tu večer mogao zaspati barem do 2:30. Bolje onda ovako.

Dan 20/90 - ustajanje ranije od predviđenog

Iako sam bio odlučio da ću se subotama ustajati u 6:00, ipak sam navio budilicu u 5:00. I ustao se kad je zazvonio sat. Počela su mi se sviđat ta jutra. Zapravo me dosta posjeća na kasne večernje sate - tišina na ulicama, u kući svi spavaju... nije loše. Jedina razlika u odnosu na večeri je što u noćnim satima imam dojam neograničenog vremena, a ujutro znam da taj mir neće trajati dugo.

Odem nešto poslije 7 u pekaru po kruh, kad ono pekarica nosi svježe pečeni burek od sira. Okrugao, svjetluca se od masti - točno onako kako volim. I mislim se, vikend je, napravit ću iznimku. Pa kupim dva bureka (jedan za djecu, jedan za sebe). Burek je stvarno bio izvrstan, za prste polizat'. Ali ono što je uslijedilo nakon toga baš i nije. Nevjerojatna pospanost i pad energije. Ne znam je li stvar u GI indeksu (iz nekog razloga burek sa sirom nije naveden u tablicama), ili nečem drugom ali takvu pospanost nisam još osjetio u proteklih 20-ak dana.

Korelacija ili kauzalnost? - pitanje je sad.

Ne znam je li to slučajno ili nije, ali u buduće ću se držati kikiriki maslaca. Namirnica je stvarno izvanredna: zasiti, a ne uspava. I još drži sitost. A i jako je ukusna. Burek možda ipak u nekim drugim prilikama.

Što Bosanac pomisli kada čuje "burek sa sirom".

Dan 19/90 - test izdržljivosti

Danas mi je bio jedan od napornijih dana po aktivnostima i količini posla koji sam morao obaviti. Pa ipak, ni u jednom trenutku nisam osjetio neki nesavladivi umor ili navalu pospanosti koji me inače običavao hvatati tokom dana.

Iz istih razloga kao i prije neki dan ustao sam se u 6:00.

Zanimljivo je da sam ručao pizzu sa slanim srdelama koju sam zalio sa 1/2 litre Velebitskog. U nekim drugim danima to bi rezultiralo ogromnom pospanošću i padom energije, a danas ništa. Izgleda da uredan ritam spavanja i ustanja, uz pravi doručak stvarno rezultira pozitivnim promjenama.

Dan 18/90 - pun energije

Danas sam se probudio u 5:00. Zaspao oko 22:00. Čini mi se da polako hvatam ritam, jer se osjećam prilično pun energije. Ne spava mi se i dosta sam zadovoljan s općim osjećajem i stanjem svijesti. Umor i pospanost me nekako svladaju naglo, kao npr. jučer par minuta prije kraja utakmice Hrvatska-Grčka. Na sreću, bilo je jasno da ćemo izgubiti, pa sam otišao ravno u krevet i zaspao prilično brzo (za moje pojmove 10-15 minuta je jako brzo).

Još uvijek se klonim shakea i uživam u svim oblicima kikirikija :)

Dan 17/90 - maslac od kikirikija

Zaspao oko 22:00 h, ustao u 5:00 sharp. Bez većih problema. Osjećam se normalno, relativno naspavano i spreman za rad, učenje i pisanje.

Što se tiče prehrane, moram reći da me onaj shake iznevjerio. Jučer je bio već drugi put da sam nakon njega dobio proljev. Prvi put sam mislio da je možda slučajno, ali nakon drugog puta gotovo sam siguran da je shake uzrok (možda?). A i kažu da te zdrave stvari kao što je zob potiču probavu. Kod mene očito malo više nego što bi trebalo.

Pa sam odlučio poslušati savjet sa kikiriki maslacem. Kupio sam ga jutros u Konzumu, i prilično se iznenadio kada sam pogledao nutricionistički sastav. Gotovo idealna namirnica: većinom "dobre" masti, uz malo "loših", ugljikohidrati i proteini podjednako zastupljeni, ima i malo šećera ali ne previše. Evo i slike:

Namirnica za poželjeti. A staklenka (bolje reći: plastenka) još u to oslikana bojama američke zastave. Gdje ćeš bolje za amerikanofila i kapitaloljupca poput mene. Jest da su izabrali socijalista za predsjednika, ali oprostit ćemo im - nitko nije savršen.

Uglavnom, shake doručak zamijenio sam sa dvije šnite kruha (bijelog, nećemo sad pretjerivat) namazanog s kikiriki maslacem. Ne mislim skroz odustati od shake-a, ali ipak nije baš za svaki dan. Možda svaki drugi ili treći. Valjda mi kikiriki neće izaći na uši, budući ga koristim i kao međuobrok. A i ako mi dojadi, ima hvala Bogu namirnica za zamijenit. Tko zna, možda još na kraju postanem jedan od onih freakova koji jedu orašasto voće za užinu :)

Dan 16/90 - viša sila

Izgleda da nas je neka virozica odlučila posjetiti doma, pa smo svi nešto boležljivi. A sa dvoje male djece u kući to u prijevodu znači noć isprekidana stalnim buđenjima, ustajanjima, mjerenjima temperature djeci, itd. Pa je posljedica svega toga bila i to da sam se umjesto u 5:00 ustao u 7:00.

Inače, ovo je prvi put da sam svjesno ugasio budilicu i vratio se u krevet. Iz opravdanog razloga, ali ipak se nadam da mi neće prijeći u naviku.

Dan 15/90 - borba se nastavlja

Jučer je bila nedjelja, pa sam se po već ustaljenoj tradiciji probudio u 7:00 h. Čekalo me još šest sati vožnje na autoputu, i eto me doma. Legao oko 23:00 h. Probudio se u 5:00 h. Uz pomoć budilice, jedva.

Novost u odnosu na prethodne dane je što sam obrnuo doručak i kavu. Prije bih u 5:30 h popio kavu, a doručkovao oko 8 h (poslije jutarnje mise). Danas sam obrnuto i to mi puno bolje paše. Znači u 5:30 doručak (oko 0,5 L shake-a), a onda oko 8 h kavu.

Za međuobrok i dalje uzimam kikiriki - kupio sam onaj u ljusci u Sparu, mislim da je 34 kn/kg. Nije pržen, nije slan i nije skup :) Za sada mi to dosta dobro funkcionira: Evo sad je 12:30, dakle 7 sati od jutarnjeg doručka i ne osjećam glad. Malo grickam kikiriki, ali mislim da sve skupa nisam poje više od 7-8 dkg. Proteini čuda čine.