Dan 75/90 - misao dana

Da je ranoranilac biti lako, rano bi se ustajao sva'ko.

Danas: 6:00 am
Jučer: 4:00 am
--------------------
Prosjek zadnja dva dana: 5:00 am :)

Dan 72/90 - problemi s ranim ustajanjem

Moram priznati da eksperiment baš ne ide dobro u zadnje vrijeme. Tu i tamo se ustanem u 5, ali sve rijeđe. Prosjek ustajanja mi je oko 7, 7:30. Što je odlično s obzirom da sam se prije ustajao kasnije, ali opet je daleko od početne ambicije.

Koji je razlog tome?

Ukratko, nedostatak rutine kao posljedica činjenice da imam obitelj. Za ustajati se oran u 5:00, nužno je imati rutinu. Treba odlaziti na spavanje u isto vrijeme, imati rutinu (naviku) prije spavanja i nakon ustajanja. Recimo ne koristiti elektronske uređaje nakon 20 h, smanjiti večernje aktivnosti na minimum, ne jesti poslije 18 h, oko 21 h odlazak u krevet, čitanje knjige (papirnate!) i spavanje do 22 h. Tako se postiže kvaliteta sna i čovjek se stvarno može ustati u 5:00 odmoran i naspavan. Znam jer sam probao :)

Problemi nastaju kada se rutina poremeti ili, kako je u mom slučaju, sasvim izgubi. Djeca nekada naprosto kasnije zaspu. Posao i obveze su takve da je teško prestati s aktivnostima u 20 h i ne koristiti elektronske uređaje. Osim toga, tu je i razlika u ritmu između supružnika koja na kraju rezultira time da nemamo vrijeme za sebe. Recimo za pogledati neku seriju ili film kad djeca zaspu. U režimu ranog ustajanja toga nema, ili eventualno ima jednom tjedno.

I što sad? Jesam li odustao? Pa u principu nisam, još uvijek težim tome da večernje aktivnosti zamijenim jutarnjima i da se, kada je potrebno, ustanem jako rano. Plan svakodnevnog ustajanja u 5:00 mi je ipak prilično neostvariv u ovim okolnostima - dok se iste ne promijene.

U svakom slučaju, moja preporuka je da pokušate. Možda vam okolnosti u kojima se nalazite dopuštaju da imate rutinu - u tom slučaju šteta bi bilo to propustiti. Čovjek se iznenadi koliko toga stigne napraviti i koliko ima kvalitetnije vrijeme kada se počne ustajati jako rano.

Dan 63/90 - jedan zanimljiv tekst

Jučer sam bio dugo budan, ovaj put zbog nekih zdravstvenih problema. Pa sam malo čitao LewRockwell.com. Inače volim čitati tu stranicu, ali nekako rijetko to činim, imam problema s držanjem koncentracije prilikom čitanja engleskog teksta na kompjuterskom ekranu. Na mobitelu mi je malo lakše, a na tablet još nisam probao. Možda bih trebao.

izvor: artofmanliness.com

Uglavnom, naišao sam tamo na jedan članak o snu. Govori o tome zašto spavamo, kako spavamo, kako izgledaju faze sna, i sve ostalo. Kao i svaki članak na spomenutoj stranici, i ovaj je na zavidnoj razini kvalitete. Inače je riječ o jednom od niza članaka na tu temu, pa koga zanima lako može klikati i pročitati prethodan članak i pridružiti mi se u iščekivanju sljedećeg. Evo linka na tekst:

http://www.lewrockwell.com/2014/10/brett-and-kate-mckay/what-every-man-should-know-about-sleep/

Ako će vas članak dovoljno zaintersirati, doći ćete na stranicu zanimljivog naziva "The art od manliness", što bi u prijevodu značilo "Umjetnost muževnosti". Stranica je pravo osvježenje.

P. S. Jeste li znali da je po broju posjećenosti stranice LewRockwell.com Hrvatska na 6. mjestu? Ako niste, sad znate :)

Dan 60/90 - što se promijenilo

Gledam sad malo unatrag pa čitam prve postove i mislim se kako je to sve bilo super. Rutina, odlazak na spavanje na vrijeme, knjiga u krevetu prije spavanja, jutarnja gimnastika, sv. misa, prestanak aktivnosti poslije 20 h, pazim na prehranu.

Moram priznati da ništa od toga nije više isto. Ali ne (samo) mojom krivnjom, već je naprosto život takav da se okolnosti stalno mijenjaju. Evo recimo što se sve meni promijenilo u odnosu na prvi tjedan od kad pišem ovaj blog:

- radio sam od doma (nisam morao putovati na posao)
- supruga mi još nije bila počela raditi
- misa je bila ujutro (u listopadu je samo navečer, radi krunice)
- nije postojala realna potreba večernjeg rada

I sad usporedite taj tjedan s ovim što imam sada. U ovim okolnostima neka ustaljena rutina mi je naprosto nezamisliva i neizvediva. Ipak se i dalje većinom budim u 5:00, između ostalog i zato jer imam realnog posla kojeg bih teško mogao obavljati u drugo vrijeme.

Ne mislim da je nemoguće biti ranoranilac u uvjetima bez rutine, ali je u svakom slučaju puno teže.

Dan 54/90 - "iznimke" se gomilaju

Proteklo razdoblje je bilo razdoblje iznimaka. Nisam vodio statistiku, ali rekao bih da sam se u možda 20% slučajeva ustao u 5:00. Niz je objektivnih razloga (jedno dijete se razboljelo, imali smo goste za vikend, trebalo je raditi do kasno), ali sigurno ima utjecaja i to da je početni entuzijazam i uzbuđenje oko toga da ću se probuditi u 5:00 polako nestao, pa sada treba više racionalne volje.

Ali ono što je dobro je što sam izgubio strah od ranog ustajanja i što posao koji bih inače radio navečer sad uglavnom prebacujem na jutro. Bilo da se dignem u 5, u 6 ili u 7, uvijek je prisutna odluka da navečer neću raditi (osim ako baš ne moram), već da ću radije ići ranije u krevet pa raditi ujutro. Prije mi je to bilo nezamislivo, a sad mi nekako dođe prirodno.

Pravilo kojeg se i dalje držim je da ne spavam manje od 6 sati, jer sam shvatio da u tom slučaju rano ustajanje postaje samo sebi svrha. Znači ako zaspem prije 11, ustajem se u 5. Ako zaspem poslije 11, onda si nadodam koliko treba da bude od prilike 6 sati sna. Jučer sam legao oko ponoći, pa sam se jutros digao u 6:00. Naravno, tim tempom ne bih dugo izdržao, težnja bi bila na to da preko tjedna liježem u 22:00 i dižem se u 5:00, pa vikendom malo nadoknadim.

Dan 46/90 - izvještaj iz proteklog razdoblja

Neki čitatelji već su primjetili da sam postao manje revan u pisanju bloga. Naprosto više ne znam što bih napisao u odnosu na résumé koje sam dao u prošlom postu. Zaista nastojim održati ritam ranog ustajanja u 5:00 i davati što manjeg mjesta iznimkama. Međutim, budući da ipak ne živim u samostanu to nije uvijek moguće.

Večernju rutinu s početka sam praktički izgubio. Dijelom je to zbog nekih novih okolnosti zbog kojih često imam nešto navečer za obaviti. Pa tako umjesto da radim na večernjem smanjivanju aktivnosti, radim neki konkretni posao do nekih 21 h, da bih išao spavati između 22 h i 23 h. Tako da onog večernjeg čitanja nema, ili ga ima vrlo malo.

Zanimljivo je i to da od kada s dižem u 5:00 gotovo nikada ne uspijem uhvatiti 8 sati sna, uvijek je to između 6 i 7 sati. To uglavnom nadoknadim vikendom i to tako da nedjeljom spavam dok se prirodno ne probudim (najčešće 7:30 - 8:30), a subotom znam i poslijepodne odspavati nekih 45 min do sat vremena.

Što se tiče iznimki evo popisa razloga u ovih proteklih 45 dana:

• isprekidan ili onemogućen san zbog djece
• prehlada ili probavne smetnje po noći
• utjecaj lijekova*
• nužnost posla **

* Zbog uklještenja vratne kralješnice morao sam uzimati lijekove za opuštanje mišića, pa sam se u 5 ujutro osjećao kao da se budim iz narkoze. Ne bi bilo nikakvog smisla održavati se budnim u takvom stanju, pa sam se budio prirodno, najčešće oko 8. Tako je bilo tri dana.

** Nedavno sam imao situaciju da sam nešto morao dovršiti za dan kasnije, i posao se otegao do 2 ujutro. Taj dan probudio sam se u 8:00.

Jednom mi se dogodilo i to da me naprosto privukla tišina noći pa sam ostao budan do ranih jutarnjih sati, iz čistog gušta (obijesti?). Ali eto, mogu reći da je to bilo samo jednom u ovom razdoblju.

Moram reći i to da sam jako zadovoljan time što sve uspijem stići u odnosu na vrijeme kada sam se dizao na knap. Već sam spomenuo centar za poduke koji je nikao u prvim ranojutarnjim satima, a ovih dana trebao bi započeti s radom i web-shop za mobitele i tablete, u suradnji s jednom firmom iz Hong Konga. S obzirom na vremensku razliku, suradnju bi bilo nemoguće ostvariti da sam se ustajao u 9 h :)

Dan 36/90 - résumé

Prestao sam redovito pisati blog, jer nema nekih novosti. Možda samo kratki osvrt na dosadašnje iskustvo:

Pravilo: Radnim danom se dižem u 5:00, subotom u 6:00, nedjeljom bez budilice.

Iznimke: Nekada se subotom dignem u 5:00, ako imam posla. Ako se dogodi da, zbog više sile, vidim da ustajanje u 5:00 znači spavanje manje od pet-šest sati, onda odustanem od ustajanja. Nije bilo puno takvih dana, a najčešći razlozi su ili bolest ili prehlada djece zbog koje se bude cijelu noć. Danas je bio jedan od tih dana (probudio sam se u 8:30), jer sam iznimno morao pripremati neke materijale do 2:30 ujutro.

Prehrana: Hranim se kao i do sada, osim doručka koji mi je postao važan obrok. Osobno sam nadošao na dva idealna menija za doručak: (1) kikiriki maslac; (2) jaja na oko pržena na svinjskoj masti. I jedno i drugo s bijelim kruhom. Taj obrok me zasiti, drži sitim, a ne uspava.

Ukupni dojam: Isplati se.

Dan 29-30/90 - na trećini puta

I dalje se dižem u 5:00, ali ne mogu reći da mi je lako i da mi dolazi prirodno. Jučer je bilo jako teško (malo sam izgubio ritam preko vikenda i prethodnih dana), i cijeli dan sam bio kao zombi. Danas je nešto lakše, ali daleko od toga da se ustajem pun energije i prštim od elana tokom dana.

Sad je već malo prošla i ona euforija i uzbuđenost oko toga da postajem ranoranilac, pa možda i zato. Ali benefiti se vide. Uspijem u tim jutarnjim satima dosta toga napraviti i mislim da će mi to biti motivacija da ustrajem, možda i nakon 90-og dana.

Dan 27-28/90 - šaroliki vikend

Šarolik po pitanju spavanja i ustajanja. Prema najavi iz prethodnog posta, u subotu sam se ustao u 5:00 h. Onda me u popodnevnim satima shrvao san pa sam zaspao poslijepodne, jedno sat vremena. Zaspao oko 23 h, djeca bila nemirna cijelu noć, pa sam se probudio ujutro oko 9 h.

Uglavnom, sve po planu. Subotom ustrajem u ranijem ustajanju, a nedjeljom si dam oduška. Popodnevni san subotom nije mi puno poremetio ritam, a dobro mi je došla mala nadoknada.

Što se tiče prehrane, i tu vikednom imam nešto drugačiji (opušteniji) režim. Tako sam jučer ujutro doručkovao tri jaja na oko pečena na svinjskoj masti, uz tri šnite bijelog kruha. Čekao me neki fizički posao, pa mi je super leglo. Skužio sam da mi općenito hrana na svinjskoj masti bolje paše od one pripremljene na (suncokretovom) ulju. Ne stvara mi onu težinu, a od ulja znam imati i žgaravicu.

Dan 26/90 - poraz koji to nije

Djeca su noćas odlučila imati privatni tulum od 1:30 do 3:30, tako da sam iz očitih razloga odustajao od ustajanja u 5:00, i ostao u krevetu negdje do 8:00. Ne mislim da ovo spada u kategoriju poraza, jer takve tvari spadaju pod "viša sila" - elementi na koje ne mogu utjecati.

Sutra je subota pa bih se po planu trebao dići u 6:00. Međutim, prošlu subotu sam se također digao u 5:00 i to mi više odgovara. Imam vremena za neke stvari obaviti, pa nadoknadu spavanja prebacujem u potpunosti na nedjelju (bez budilice).

Dan 25/90 - fijasko

Nakon jučerašnje krize slijdi ranoranilački fijasko. Nevjerojatno koliko su ustaljene te noćne navike. Evo, nakon 25 dana ranog ustajanja i to baš u dan kada sam bio najpospaniji, ostao sam budan do 2:00 am. Počeo nešto raditi oko 20 h, pa još malo, pa još malo, pa samo ću još ovo, pa samo ću još ono... i eto ti 2:00. To je baš tipično za "noćne ptice", da vole noć i da im se ne spava čak ni nakon napornog dana koji traje više od 20 sati. Mir i tišina noći naprosto je odveć privlačan.

Tako da sam legao u 2, i naravno spavao kasnije. Negdje do 9. Šugav osjećaj. Em sam potrošio nekoliko noćnih sati radeći umoran (pa time i duplo manje produktivno), em je dan započeo tako kako jest.

Ali dobro, tko radi taj i griješi. Nastavljam sutra po starom. 5 a.m.

Dan 24/90 - prva ozbiljna kriza

Mislim da sam danas doživio prvu pravu krizu pospanosti. Jučer mi je bio dosta naporan dan, morao sam ostati na poslu skoro do 21 h. Cijelo vrijeme gledao u kompjuter. Nakon toga još sat vremena vožnje do doma. Zaspao oko 23 h.

Spavao isprekidanim snom, zbog djece. Kada je sat zazvonio u 5:00 h, nisam znao što se događa. Glavobolja. Ugasim sat, stavim ga na 6:00 i vratim se u krevet. Grižnja savjesti. Ustajem u 5:15 h. Jedva vučem noge po stanu. Kuham kavu, natipkam jedan tekst, odem na misu, pa na posao. Pljušti kiša, i još moram ostavit auto na redovni servis. Odlazim iz servisa. Tramvaj. Autobus. Mokri kišobran u ruci za vrijeme vožnje. Dolazim na posao. Jedva gledam.

Ali opet - hej! - uspio sam se ustati u 5:00. Nije li to divno?! :-/

Dan 23/90 - sve po starom

Ovo već postaje rutina. Spavanjac oko 22:30 h, ustajanje u 5:00. Pazim da se ne prejedavam preko dana i uzimam u obzir GI indeks. Ništa fanatično ili radikalno. Pojedem nekad slatkiš, pijem 2-3 kave dnevno, itd. Doručak je najvažniji, tu jedino pazim da ne pojedem nešto krivo jer me onda ubije pospanost.

Malo sam se ulijenio glede fizičke aktivnosti. Teško mi pada ta jutarnja gimnastika. Moram se tu još malo disciplinirat. Inače sam dosta zadovoljan, pogotovo količinom korisnog posla kojeg uspijem obaviti u jednom danu.

Ključ je ustajanje u 5:00. Da se ustanem u 6:00 ne bih ništa stigao. Umivanje, kava, odijevanje - još ako odem na jutarnju misu - ode jutro bez da se okreneš. Velika je razlika između 5:00 i 6:00, pogotovo kad imaš djecu koja se bude oko 7:30.

Dan 22/90 - navika je tu?

Ustao se u 5:00, popio kavu, doručkovao kikiriki maslac, normalno funkcioniram. Toliko o tome :)

Kažu da je (uglavnom) potreban 21 dan da se ustanovi navika. Ako ne računamo prvi dan, onda je ovo upravo taj dan u kojem bih službeno mogao reći da sam postao ranoranilac. Pa opet, po nekim teorijama treba 66 dana. Vidjet ćemo. Moj cilj je 90 i idem prema tome.

Nedjeljom sam se odlučio malo više naspavati. Sad kad imam ritam, nema opasnosti da ću se ustati u podne, pa si zato ne navijam sat. Jučer sam se spontano probudio u 7:20. Mislim da je dobro jedan dan u tjednu malo se opustiti i čekati da se prirodno probudim. Svakako puno bolje nego manjak sna nadoknađivati popodnevnim spavanjem - moje dosadašnje iskustvo je takvo da kad god sam popodne zaspao, nisam tu večer mogao zaspati barem do 2:30. Bolje onda ovako.

Dan 20/90 - ustajanje ranije od predviđenog

Iako sam bio odlučio da ću se subotama ustajati u 6:00, ipak sam navio budilicu u 5:00. I ustao se kad je zazvonio sat. Počela su mi se sviđat ta jutra. Zapravo me dosta posjeća na kasne večernje sate - tišina na ulicama, u kući svi spavaju... nije loše. Jedina razlika u odnosu na večeri je što u noćnim satima imam dojam neograničenog vremena, a ujutro znam da taj mir neće trajati dugo.

Odem nešto poslije 7 u pekaru po kruh, kad ono pekarica nosi svježe pečeni burek od sira. Okrugao, svjetluca se od masti - točno onako kako volim. I mislim se, vikend je, napravit ću iznimku. Pa kupim dva bureka (jedan za djecu, jedan za sebe). Burek je stvarno bio izvrstan, za prste polizat'. Ali ono što je uslijedilo nakon toga baš i nije. Nevjerojatna pospanost i pad energije. Ne znam je li stvar u GI indeksu (iz nekog razloga burek sa sirom nije naveden u tablicama), ili nečem drugom ali takvu pospanost nisam još osjetio u proteklih 20-ak dana.

Korelacija ili kauzalnost? - pitanje je sad.

Ne znam je li to slučajno ili nije, ali u buduće ću se držati kikiriki maslaca. Namirnica je stvarno izvanredna: zasiti, a ne uspava. I još drži sitost. A i jako je ukusna. Burek možda ipak u nekim drugim prilikama.

Što Bosanac pomisli kada čuje "burek sa sirom".

Dan 19/90 - test izdržljivosti

Danas mi je bio jedan od napornijih dana po aktivnostima i količini posla koji sam morao obaviti. Pa ipak, ni u jednom trenutku nisam osjetio neki nesavladivi umor ili navalu pospanosti koji me inače običavao hvatati tokom dana.

Iz istih razloga kao i prije neki dan ustao sam se u 6:00.

Zanimljivo je da sam ručao pizzu sa slanim srdelama koju sam zalio sa 1/2 litre Velebitskog. U nekim drugim danima to bi rezultiralo ogromnom pospanošću i padom energije, a danas ništa. Izgleda da uredan ritam spavanja i ustanja, uz pravi doručak stvarno rezultira pozitivnim promjenama.

Dan 18/90 - pun energije

Danas sam se probudio u 5:00. Zaspao oko 22:00. Čini mi se da polako hvatam ritam, jer se osjećam prilično pun energije. Ne spava mi se i dosta sam zadovoljan s općim osjećajem i stanjem svijesti. Umor i pospanost me nekako svladaju naglo, kao npr. jučer par minuta prije kraja utakmice Hrvatska-Grčka. Na sreću, bilo je jasno da ćemo izgubiti, pa sam otišao ravno u krevet i zaspao prilično brzo (za moje pojmove 10-15 minuta je jako brzo).

Još uvijek se klonim shakea i uživam u svim oblicima kikirikija :)

Dan 17/90 - maslac od kikirikija

Zaspao oko 22:00 h, ustao u 5:00 sharp. Bez većih problema. Osjećam se normalno, relativno naspavano i spreman za rad, učenje i pisanje.

Što se tiče prehrane, moram reći da me onaj shake iznevjerio. Jučer je bio već drugi put da sam nakon njega dobio proljev. Prvi put sam mislio da je možda slučajno, ali nakon drugog puta gotovo sam siguran da je shake uzrok (možda?). A i kažu da te zdrave stvari kao što je zob potiču probavu. Kod mene očito malo više nego što bi trebalo.

Pa sam odlučio poslušati savjet sa kikiriki maslacem. Kupio sam ga jutros u Konzumu, i prilično se iznenadio kada sam pogledao nutricionistički sastav. Gotovo idealna namirnica: većinom "dobre" masti, uz malo "loših", ugljikohidrati i proteini podjednako zastupljeni, ima i malo šećera ali ne previše. Evo i slike:

Namirnica za poželjeti. A staklenka (bolje reći: plastenka) još u to oslikana bojama američke zastave. Gdje ćeš bolje za amerikanofila i kapitaloljupca poput mene. Jest da su izabrali socijalista za predsjednika, ali oprostit ćemo im - nitko nije savršen.

Uglavnom, shake doručak zamijenio sam sa dvije šnite kruha (bijelog, nećemo sad pretjerivat) namazanog s kikiriki maslacem. Ne mislim skroz odustati od shake-a, ali ipak nije baš za svaki dan. Možda svaki drugi ili treći. Valjda mi kikiriki neće izaći na uši, budući ga koristim i kao međuobrok. A i ako mi dojadi, ima hvala Bogu namirnica za zamijenit. Tko zna, možda još na kraju postanem jedan od onih freakova koji jedu orašasto voće za užinu :)

Dan 16/90 - viša sila

Izgleda da nas je neka virozica odlučila posjetiti doma, pa smo svi nešto boležljivi. A sa dvoje male djece u kući to u prijevodu znači noć isprekidana stalnim buđenjima, ustajanjima, mjerenjima temperature djeci, itd. Pa je posljedica svega toga bila i to da sam se umjesto u 5:00 ustao u 7:00.

Inače, ovo je prvi put da sam svjesno ugasio budilicu i vratio se u krevet. Iz opravdanog razloga, ali ipak se nadam da mi neće prijeći u naviku.

Dan 15/90 - borba se nastavlja

Jučer je bila nedjelja, pa sam se po već ustaljenoj tradiciji probudio u 7:00 h. Čekalo me još šest sati vožnje na autoputu, i eto me doma. Legao oko 23:00 h. Probudio se u 5:00 h. Uz pomoć budilice, jedva.

Novost u odnosu na prethodne dane je što sam obrnuo doručak i kavu. Prije bih u 5:30 h popio kavu, a doručkovao oko 8 h (poslije jutarnje mise). Danas sam obrnuto i to mi puno bolje paše. Znači u 5:30 doručak (oko 0,5 L shake-a), a onda oko 8 h kavu.

Za međuobrok i dalje uzimam kikiriki - kupio sam onaj u ljusci u Sparu, mislim da je 34 kn/kg. Nije pržen, nije slan i nije skup :) Za sada mi to dosta dobro funkcionira: Evo sad je 12:30, dakle 7 sati od jutarnjeg doručka i ne osjećam glad. Malo grickam kikiriki, ali mislim da sve skupa nisam poje više od 7-8 dkg. Proteini čuda čine.

Dan 13/90 (kikiriki)

I dalje sam na putu, danas kao i jučer. Liježem oko 20:30 h, dižem se oko 6:00 h. Svaki dan vozim četiri sata na autoputu, s time da sam svako jutro na konferenciji gdje pažljivo slušam predavače i pišem bilješke. Sve u svemu, popriličan napor pa zato i više sna.

Što se tiče prehrane, držim se shake doručka (mlijeko, banane, zobene pahuljice) i čini se da mi to prilično odgovara. Imam energije, nisam gladan i ne spava mi se. Međutim, to je očito premalo za izdržati do ručka, pa mi je potreban neki međuobrok. I tu sam otkrio jednu super namirnicu kojoj do sada nisam obraćao pažnju - kikiriki. Uzmem onaj suho-prženi, uopće nije masan i ne pada mi teško (prženi na ulju su mi znali uzrokovati žgaravicu). Inače je riječ o namirnici izrazito bogatoj proteinima i - što je meni koji želim postati ranoranioc najvažnije - s jako niskim glikemijskim indeksom. Zasiti, a ne uspava. Gdje ćeš bolje.

Dan 11/90 - na putu

Ovih dana sam na putu, sudjelujem na jednoj konferenciji. Dižem se rano silom prilika, ali zbog iznimnih napora (u pet dana ukupno 22 sata vožnje po autoputu), ne dižem se u 5:00 nego u 6:00 h.

Doručkujem shake od mlijeka, zobenih pahuljica i banane, za međuobrok kikiriki i dalje normalno što je već u ponudi. Umor i neispavanost su jako prisutni, ali to više ima veze s dnevnim naporima nego s ranim ustajanjem. Ovaj režim trajat će do nedjelje, a od ponedjeljka opet krećem s dizanjem u 5 a.m.

Dan 10/90 - spavanjac

Kao što sam jučer najavio, danas poslijepodne idem na put sa djetetom i čeka me duga kasna vožnja. Zato nisam htio riskirati umor i pospanost, pa sam se umjesto 5:00 danas probudio u nevjerojatnih 6:00. Možda je to znak da polako postajem jutarnji tip, kada mi dizanje u 6:00 postaje pojam jutarnje prespavanosti.

Doručkovao sam isto što i jučer plus jedno kuhano jaje (bez kruha). Budući da sam se ustao tako kasno, onda sam malo okrenuo redoslijed, tako da sam shake popio poslije mise (oko 7:40 h), a kavu i kuhano jaje nešto kasnije, oko 10:30. (Kada se dižem u 5, onda pijem kavu u 5:30, a doručkujem u 7:40, nakon čega idem na posao.) Inače sam iduća tri dana na godišnjem, tako da sam i zbog toga u malo drugačijem režimu.

Idućih dana ću biti na putu (sudjelujem na jednoj konferenciji), pa je moguće da ću nastaviti blago odstupanje od ustajanja u 5, da se prilagodim rasporedu. U svakom slučaju, do 6 sam na nogama. Vidjet ću kako ću se organizirati na licu mjesta.

Dan 9/90 - shake za doručak

Jučerašnji dan bi se mogao nazvati danom nutricionističkih savjeta. Izgleda da se ovaj blog polako pretvara u nutricionistički eksperiment, i to protiv incijalne volje autora. A ja sve što želim jest zavoljeti jutra i ustajati se ranije kako bih imao više vremena za stvari koje inače ili ne stignem, ili radim nekvalitetno poradi užurbanosti i/ili umora.

Kao što rekoh, problem s nutricionističkim savjetima je što su često oprečni pa ni uz najbolju volju nije moguće poslušati sve. A budući da je moj primarni cilj postati ranoranioc, trenutni jedini motiv za promijeniti način prehrane je smanjiti pospanost. Da, bilo bi lijepo izgubiti 10-ak kilograma, biti fit, imati redovitu tjelovježbu, manje kolesterola, uzornu krvnu sliku. Ali, po starom savjetu, jedno po jedno. Ako si zadam sve te ciljeve istodobno, ništa od svega toga.

Dakle, fokus je na hranu s niskim GI indeksom. Tablice se bez problema mogu naći na internetu, a evo kratkog prikaza na ovoj slici:

Naravno, ovo je samo reprezentativni uzrorak. Jučerašnji doručak je također bio low-GI, ali nije ispunio glavni cilj konzumacije obroka - sitost. Taj cilj bi se mogao ostvariti ili većom količinom istih namirnica (recimo 5 jaja umjesto dva) ili dodatkom ugljikohidrata, posebno kruha. 

Umjesto toga, odlučio sam krenuti u drugom smjeru i napraviti si ovakav doručak:

Evo i recepta:

• 1/2 litre mlijeka iz mlijekomata (dakle, cca 5% m.m., ne ona vodica iz tetrapaka)
• oko 220 g zobenih pahuljica
• dvije banane
• žlica meda (to je jedino što nema na slici, zaboravio staviti u kadar)

Sve ide u blender i drzzzdrzzzdrzzzdrzzzdrzzzdrzzz... gotovo.

Rezultat? Pa nije baš da sam sit kao da sam pojeo sendvič, ali je bolji osjećaj nego jučer. Manje mi se spava i osjećam da imam više energije. Ovaj doručak sam pojeo (popio?) oko 7:40, nakon povratka s mise. Malo je problem što sam do tada već pregladnio (u 5:30 popijem šalicu kave sa žličicom šećera i mlijekom), pa ću možda ubuduće pokušati ovaj obrok razlomiti u dva dijela, tako da najranije ujutro popijem 2 dcl, a onda oko 8:00 h ostatak. Ne znam samo gdje ću onda ubaciti kavu. Možda direktno u jutarnji shake :)

Inače sam se uredno ustao u 5:00, uz nešto manje od 7 sati sna. Sutra ću se namjerno probuditi kasnije, jer sutra kasno navečer putujem za Split s djetetom, a ne bih se usudio voziti tako dug put uz rizik da me savlada umor ili pospanost.

Dan 8/90 - testiranje nutrio savjeta

Kao što sam napisao u jednom od komentara na prošlim postovima, izrazito sam skeptičan prema nutricionističkim savjetima, a posebno onima koji su u danom trenutku mainstream. Iz jednostavnog razloga što su mnogi savjeti danas dijametralno suprotni onima od prije nekoliko godina, i tako ciklično. Drugi razlog je taj što čak i u danom trenutku, od različitih "stručnjaka" stižu dijametralno suprotni savjeti.

Ipak sam se odlučio malo poigrati s nekim od tih savjeta. Kako sam po prirodnoj inklinaciji mesožder koji piletinu ne smatra mesom, ribu smatra uzaludnim pokušajem da se najedeš, a voće i povrće konzumiram samo kada me žena (a prije toga mama) natjera, odlučio sam najprije iskušati savjete onih nutricionista koji tvrde da je crveno meso najzdravija namirnica i da nema ama baš ništa loše u doručku koji se sastoji od pet pečenih jaja na svinjskoj masti sa slaninom.

Također sam se malo informirao i o glikemijskom indeksu, a sve u svrhu toga da iznađem obrok koji će me istovremeno držati sitim i ne učiniti pospanim. Pa sam tako jutros po povratku s mise (oko 8:00 h) pojeo doručak koji vidite na slici. Bez kruha.

Proteinsko-masni doručak

Rezultat: kruljenje želuca. Nakon što sam smazao ovaj doručak, odmah sam osjetio neodoljivu želju da pojedem tri šnite kruha s maslacem i pekmezom. Sada je 9:50 i želudac mi kruli kao da nisam jeo tri dana. Iako osjećam pospanost, nije to ona vrsta pospanosti koju inače osjećam poslije obroka. Ne znam u čemu je stvar, ali mislim da ću do ručka skapat od gladi i vjerojatno si priuštit normalan obrok koji se sastoji od proteina, masti, ugljikohidrata i šećera - u muškoj količini.

Ili sam možda pojeo premalo? Možda sam trebao doslovno slijediti savjete paleo-dijete pa si umjesto dva jaja skuhati pet jaja? Po mogućnosti ispečenih na svinjskoj masti :) Tko bi ga znao, nekad mi se čini da je lakše pogodit dobitnu kombinaciju na tomboli nego potrefit dobar nutrio savjet.

P.S. Jutros sam se uredno probudio u 5:00 h, nakon nekih šest sati sna.

Dan 7/90 - nedjeljno jutro

Jutros mi se prvi put dogodilo da sam ugasio sat i vratio se u krevet. Namjera je bila da se probudim u 6:00, a umjesto toga ustao sam u 7:20 h. Najzanimljivije od svega je da se uopće ne sjećam toga da sam ustao iz kreveta, ugasio sat i vratio se nazad. Da mi žena nije rekla da je tako bilo, bio bih se zakleo da budilica nije uopće niti zvonila. Kako se uopće boriti protiv nesvjesnih radnji?

To je pretpostavljam rezultat više faktora. Manjak sna, relativno kasan odlazak na spavanje (oko 23:15 h), isprekidan san (djeca su nam malo prehlađena pa se ponoći bude, idu na WC, traže piti vode i sl.), kao i svijest o tome da je nedjelja i da realno nemam nikakvog neodgodivog posla za rano ujutro. Na misu ionako uvijek idemo poslijepodne.

Pa ipak, žao mi je što se nisam ustao kada sam planirao. Možda je dobro da mogu iz prve ruke usporediti kako to izgleda kada se probudim sat vremena prije djece i kada se ustanem praktički kad i oni, pa odmah od prvog udaha krene žrvanj tekućeg dana.

Sada jasno vidim: bolje je ustati se ranije.

Dan 6/90 (poslije ručka)

Za divno čudo, nije uslijedila kriza pospanosti poslije ručka, iako je ručak bio dobar i obilan. To se inače rijetko događa, obično se poslije ručka osjećam kao gromom pogođen. Možda je to normalno za one koji redovito liježu i ustaju.

Poslije ručka sam si skuhao kavu, više iz navike i gušta nego iz potrebe. Uglavnom, ni traga nekoj opakoj pospanosti. Čisto mi je neobično koliko normalno funkcioniram nakon šest dana ranog ustajanja.

Dan 6/90 (doručak)

Danas je subota, pa sam se po odluci ustao u 6:00. Zaspao sam oko 22 h, tako da je ovo zapravo prvi dan da sam odspavao punih 8 sati. Pospanost je još uvijek prisutna, ali generalno se osjećam dobro, pa čak i naspavano. Vidjet ćemo kako će biti poslije ručka.

Inače sam jutros pojeo nešto slabiji doručak, pekmez, kruh i maslac. To ću tako i inače vikendima, jer računam na obilniji obiteljski ručak kakvog u tjednu obično nemam.

Dok nisam imao redoviti ritam ustajanja doručak mi je uvijek bio usputni obrok – a često je i znao potpuno izostati. Najčešće bi to bilo nešto što bih usput kupio u pekari (nekakvo lisnato) i jeo ili u hodu ili u vožnji. To je bilo jako loše: osim što je skupo, uz to je i nezdravo. A i počneš se u jednom trenutku osjećat kao kanta za smeće dok to ubacuješ u sebe.

A od kad imam jutra, doručak je baš postao jedan ugodan obrok. Više nema one jutarnje žurbe i strke, pa si lijepo stignem postaviti stol, narezati kruh, pripremiti jelo i polako i s mirom pojesti. Nekada sam, a nekada s obitelji (ovisno kad se oni probude i kad moram biti na poslu). Vikendom to svakako znači jedan obiteljski obrok više – već je i to dovoljan razlog za ranije ustajanje.

Dan 5/90 - svjež kao ruža

Polako ulazim u ritam. Jučer sam zaspao oko 22:00 h, prije toga malo čitao u krevetu. Probudio se u 5:00. Držao rutinu i kod lijeganja i kod ustajanja.

Ovo je prvi dan da ne osjećam veliku pospanost. Nije ni proteklih dana bilo loše (osim jučer, jer sam ipak spavao svega 4,5 h), ali danas je već puno bolje. Osjećam se znatno produktivniji, i nemam onaj osjećaj navečer da se šokiram kada vidim koliko je sati, a da nisam napravio pola od onoga što sam mislio ili trebao.

Doduše, jutros sam imao manju prometnu nezgodu, izlazio na rikverc s parkinga i zabio se u automobil iza sebe koji je stajao na semaforu. Malo mi se udubio blatobran, nije ništa strašno. Sad, ne znam da li to pripisati manjku koncentracije zbog eksperementa sa spavanjem, ili se takve stvari naprosto događaju. Inače jako puno vremena provodim u vožnji, i primjetio sam da mi se nezgode većinom događaju na parkingu. U vožnji znam da moram biti koncentriran, a na parkingu valjda malo popuste kočnice.

A što sam radio proteklih jutara? Malo pisao, malo radio na pokretanju novog posla. Sada mogu i reći, budući da je većina stvari gotova - riječ je o organiziranim pripremama za državnu maturu. Ima tu jako puno posla, da se sve to organizira, napravi dobar program, raspored, nađu ljudi, učionice, pa onda registracija obrta i svi papiri oko toga. Napravio sam i web stranicu, http://almagest-centar.hr/. Čudo što sve čovjek stigne kada se ustane u 5:00.

Dan 4/90 (malo o prehrani)

Jedan od mudrijih savjeta koje sam dobio u životu kaže da se nikada ne treba zanositi s velikim brojem odluka za poboljšanje, jer je vrlo vjerojatno da ćemo doživjeti poraz, obeshrabriti se i na kraju ne postići ništa. Razboritije je donositi jednu po jednu odluku i ostvarivati polagan ali siguran napredak.

Jučer sam zaspao oko 00:30, probudio se u 5:00. Nije bilo lako, ali ništa teže nego ostalim danima. Možda sam malkice pospaniji danas nego npr. jučer, ali to je za očekivati.

A zašto sam zaspao tako kasno? Dogodilo se da su nam u posjet došli dragi gosti iz inozemstva, na jednu noć. Stigli su negdje oko 21:00 h, pa dok smo se pozdravili, sjedosmo na večeru. Ljudi dolaze s puta i nismo ih vidili sto godina, ne možeš im sad za večeru dati kruh i maslac. Pa je tako žena ispekla nekakvu pitu od sira, narezali malo narezaka, čaša crnog vina... i tako je završilo na tome da sam pojeo iznimno jak obrok oko 22:00 h. Kako je ovaj blog već postao planetarno poznat, tako su i naši gosti znali za moj program, pa su me praktički potjerali u krevet oko 22:30.

Međutim, san nikako na oči. Gotovo puna dva sata sam ležao i buljio u strop dok nisam zaspao. Knjigu nisam čitao, jer sam mislio da je ionako kasno, pa bolje da što prije zaspim. Očito sam pogriješio.

Dakle, savjet ne jesti prekasno je definitivno vrijedno poslušati. Koliko god sam zadnjih par dana neispavan, naprosto nisam mogao zaspati nakon tako jakog obroka. Do sada nisam primjećivao tu korelaciju, jer mi je prosječno vrijeme odlaska na spavanje bilo poslije ponoći, pa bi ionako proteklo 3-4 sata od zadnjeg jela.

A evo i koje još savjete o prehrani namjeravam poslušati. Klasične nutricionističke savjete o piramidi prehrane, izbacivanju masnoća i slatkog, itd. sasvim sigurno ne. Možda jednog dana, ali istovremeno s ranoranilaštvom nikako. Umjesto toga, zadovoljit ću se s time da pojedem jak doručak, ručak nešto slabiji nego što sam uobičavao, i laganu večeru i to tako da prođe barem 3-4 sata od večere do odlaska u krevet. (Riječi "slabiji" i "laganu" treba shvatiti relativno u odnosu na činjenicu da je riječ o muškarcu od 30+ godina, visokom 190+ cm i teškom 100+ kg. Na savjete tipa "večeraj jogurt" mogu se samo slatko nasmijati.)

Neki kažu da bi doručak trebao biti najjači obrok u danu, i da bismo ujutro trebali jesti ono što se ovdje inače jede za ručak. Tu postoji kulturološki i praktički problem, pa ne mislim baš tako radikalno. Ali recimo da ću umjesto dosadašnjeg doručka (koji bi često znao i izostati) tipa kruh-i-pekmez preferirati doručak koji je bogatiji mastima i proteinima (maslac, jaja, sušeno meso, kobasice). Znam, nutrio-freakovi će sada pasti u nesvijest. Njihov problem :)

Engleski doručak (Full English Breakfast) - mljac!

Lagani ručak ima dvojaku svrhu. Osim što pomaže u izbjegavanju suvišnih kilograma, time se izbjegava i opasnost pretjerane pospanosti. A nema veće pospanosti nego poslije dobrog ručka. (Također je istina i to da nema većeg gušta nego 'ubit oko' poslije ručka, ali o tome do penzije ne moram razmišljati.) E pa onda bolje to izbjeći tako da se praktički izbjegne ručak, ili ga se svede na malu mjeru. Dobar doručak će već kompenzirati za osjećaj gladi.

Toliko od mene za danas. Ugodan nastavak dana!

Dan 3/90 (misa, tjelovježba)

Nastavljam junački.

Zaspao oko 22:30, par puta se po noći ustajao jer su djeca plakala (obje istovremeno, tako da nije bila dovoljna samo supruga), digao se u 5:00 sharp. Ista rutina kao i jučer: skok iz kreveta, čaša vode u kuhinji, WC, gimnastika, kava, 10' čitanja pa na posao. Posla zaista imam ovih dana, jer uz redovan posao pokrećem i jedan vlastiti biznis, kojeg ću reklamirati kad ga postavim na noge.

U 7:00 odlazak na misu. Jedan od razloga zašto se isplati ujutro ustati, ako ste katolik (ako niste, razmislite o tome da postanete, isplati se). Za razliku od večernjih misa, kada ima znatno više svijeta i kada su svećenici obično nadahnuti za raznorazne liturgijske improvizacije (da ne kažem abuses), često uz 3+ propovijedi - jutarnja se obično slavi tiho, mirno i by-the-book. Razlog je vjerojatno kombinacija svećenikove pospanosti i manjka motiviranosti da iskaže svoj personality ispred 7 bakica i jednog nadbudnog ranoranioca. Dok sam još bio noćna ptica (a bilo je to davno, ima evo skoro 3 puna dana), jutarnje mise su mi bile prava rijetkost. Sada mi je to redoviti način prelaska iz jutarnjeg mira u vrevu tekućeg dana. Dobar osjećaj.

A sad o tjelovježbi. Osim što po naravi nisam jutarnji tip (a možda i jesam, ali to još nisam znao?), tako po naravi ne volim fizičku aktivnost koja ne uključuje natjecateljsku komponentu. Tako sam se u ranijim životnim razdobljima znao prilično aktivno baviti sportovima kao što su košarka (to sam i trenirao), vaterpolo, tenis. Bilo je i borilačkih vještina, gdje najznačajniju ulogu zauzima Kendo. Međutim, svi ti sportovi traže (a) ekipu koja voli isti sport; (b) fiksne termine. A od kada sam se zaposlio i oformio obitelj, nemam ni jedno ni drugo. Zato obično ljudi u mojim godinama koji se žele baviti sportom odabiru jogging ili teretanu.

Iskreno, mislim da ću puno prije postati ranoranilac nego jogger ili teretana boy. Preveliki je otpor u mentalnom sklopu. Doduše, još nisam isprobao sve metode. Recimo onu sa slušalicama dok trčim, pri čemu bi slušao neka zanimljiva predavanja ili audio-knjige (sa glazbom sam probao, ne ide). Samo, tu je opet kvaka 22: da bi došao fazu u kojoj mogu trčati i slušati audio materijale moram biti u formi, a da bih došao u formu moram trčati. Paradoks bez izlaza.

A opet, za biti pravi jutarnji tip čovjek mora biti u dobroj fizičkoj formi. To svi kažu. Stanice moraju biti opskrbljene kisikom, cirkulacija i metabolizam moraju raditi. Inače će se ranoranilaštvo pretvoriti u perpetualni umor između dva lijeganja u krevet.

Po tom pitanju mislim učiniti nekoliko stvari:

- svako jutro napraviti 10' jutarnje gimnastike: zagrijavanje mišića i rastezanje;
- koristiti stepenice umjesto lifta (ured u kojem radim mi je na 4. katu);
- što više hodati (to je malo teže, jer živim na sat vremena vožnje autom od posla)

Možda to nije puno, ali za početak će biti dovoljno. Tko zna, možda ako savladam izazov ranoranioštva, budem bio željan novih izazova, pa jednog dana postanem i jogger.

Dan 2/90 (o rutinama)

Krenulo je, ovo je prvi dan da sam se ustao u 5:00.

S obzirom da sam bio poprilično umoran (dijelom i zbog viroze), išao sam ranije spavati pa se sada ne osjećam umoran. Nešto prije 21 h sam se povukao u krevet i malo čitao prije spavanja (A Random Walk Down Wall Street). Do 22 h sam već bio u dubokom snu.

Pa ipak, kada je budilica zazvonila u 5:00, imao sam veliku napast da se vratim u krevet. Ono što je pomoglo je rutina koju sam dan prije ustanovio kada ću se ustajati. Pa evo od prilike kako to izgleda:

- budilica je smještena na drugom kraju sobe, tako da se moram ustati da ju ugasim
- nakon što ju ugasim, odmah (!) izlazim iz sobe da izbjegnem napast povratka u krevet
- pravac kuhinja, popijem čašu vode (primjetio sam da iz nekog razloga u tom trenu jako teško gutam)
- nakon toga pravac kupaona: wc, brijanje (brijaćim aparatom), umivanje, pranje zubiju
- brzinsko odijevanje i pravac kuhinja da uključim štednjak za kavu koju sam dan prije pripremio
- dok se kava kuha, radim jutarnju gimnastiku (samo detaljno zagrijavanje/istezanje)
- dok pijem kavu, čitam neko duhovno štivo, 10-ak minuta

Dok sam gotov sa svim tim, bude 5:40. Problem je što sam u prvim trenucima toliko pospan da su mi svi pokreti usporeni pa za stvar koja bi inače trajala 2 minute potrošim 5 minuta. Možda će se s vremenom to poboljšati. Bilo bi dobro kada bi ova rutina bila gotova do 5:30.

A sad malo o večernjoj rutini. Par savjeta koje sam pokupio:

- Prestati sa svakom aktivnosti poslije 20 h, u smislu dodatnog posla, pisanja, rada po kući, pospremanja stvari, popravljanja, itd. Naprosto se pomiriti s time da je dan pri kraju i što sam napravio, napravio sam.
- Ne koristiti elektronske uređaje (TV, PC, mobitel, tablet, ...) barem sat i pol prije predviđenog odlaska na spavanje. Isti povećavaju aktivnost mozga, i bude perpetualnu znatiželju i potrebu provjeravanja statusa e-maila i društvenih mreža. Mobitel ne držim u spavaćoj sobi.
- Čitati u krevetu. Budući da ja jako volim čitati, to je izvrstan način da se potjeram u krevet - zato za navečer uvijek odabirem knjige koje me zanimaju i koje jedva čekam čitati. Ako znam da me u krevetu čeka buljenje u strop, bit ću sklon odgađati.

Dan 1/90

Štono bi se reklo, "prvo pa muško".

Izgleda da sam pokupio neku želučanu virozu ili s nečim pokvario stomak, pa sam doslovno više od pola noći proveo na mjestu na koje i carevi idu pješke. Prvi put zaspao tek oko 2 ujutro. Ustao u 8:30.

Ništa za to, viša sila je viša sila. Sutra krećem iz početka. 5 a.m.

Zašto ovaj blog?

Oduvijek sam zavidio ranoraniocima. Znate, to su oni čudni frikovi koji se ustaju u cik zore, i puni su priča o ljepoti jutra i o tome kako bi bila ogromna šteta propustiti prve jutarnje sate. Svježi zrak i te fore. Priznajem, nikada nisam s takvima bio na istoj valnoj duljini. Kakvo vražje jutro?! S jedne strane topao krevet i milina sna, a s druge strane mrzlo jutro i vreva dana koji započinje. Uvijek bih radije ostajao u krevetu nego izlazio iz njega.

S druge strane, tu je milina noći. Tišina, mir, spokoj. Nema prometa, nema glasova. Savršeno vrijeme za skoncentrirati se i raditi što god nas veseli. Mene je najviše veselilo čitati knjige ili učiti o onome što me u tom trenu zanimalo. Kao student za vrijeme ispitnih rokova imao sam tempo učenja od 22:00 do 6:00. Nikada nisam shvaćao one koji su navijali sat rano ujutro radi učenja. Što će vam jutro kad imate noć?

OK, shvatili ste. Nisam jutarnji tip. Ono sam što bi se moglo nazvati "noćna ptica".

Međutim, ja više nisam student. Zaposlen sam čovjek. Obitelj, žena, djeca. Molitva. Posao. Društveni angažman. Hobiji. Dodatni posao. Ništa od toga do prije nekoliko godina nije postojalo u mom životu. I moram priznati da mi se kao noćnoj ptici teško nositi sa svime. Noćni sati počeli su me preskupo koštati: ili totalno neproduktivnog stanja umora tokom dana ili kasnijim ustajanjem koje bi rezultiralo s time da ništa ne stignem napraviti.

I tako sam donio odluku. Postati jutarnji tip. Pokušati zavoljeti ta mrska jutra, pokušati prepoznati i živjeti prednosti ranog ustajanja. Da li se jutarnji tipovi rađaju, ili se jutarnjim tipom postaje? Doznat ćemo.

Dugo sam skupljao hrabrosti za ovaj pokušaj. Surfao internetom, čitao blogove slične ovima (uglavnom američke), skupljao savjete, razrađivao strategije. I tako je došao i ovaj dan, dan odluke. Od sutra navijam sat u 5:00 i ustajem se. Cilj je ustrajati minimalno tri mjeseca. Radnim danom u 5:00, subotom i nedjeljom u 6:00. Neću sada obrazlagati zašto sam baš tako odlučio, recimo da je to sukus svih savjeta koje sam pokupio na internetu.

Na ovom blogu planiram voditi dnevnik projekta "Ranoranilac". Nastojat ću pisati svaki dan, možda i više puta na dan. Da se održim budnim, da se izjadam, da pokupim dozu motivacije. Bilježit ću uspjehe i padove. Nadam se da će zapisi koji uslijede nekome u budućnosti biti od pomoći kao što su meni bili od pomoći blogovi koje sam čitao. A sigurno će mi i blog biti veća motivacija da se ustanem. Nije svejedno osramotiti se i priznati poraz. pred tolikim svijetom.

Čitamo se sutra. U ranim jutarnjim satima.